Troškovi promidžbe, reprezentacije i darovanja po­slovni su troškovi trgovačkog društva. S motrišta pore­za na dobitak, neki se od njih djelomično uključuju u osnovicu toga poreza, a neki su u potpunosti priznati. Ti su troškovi najčešće jasno razgraničeni, no u poslov­noj praksi nije uvijek jednostavno razlikovati troškove promidžbe, darovanja i reprezentacije. Ponekad se po­jave dvojbe kada platiti porez na dohodak, PDV ili te troškove uključiti u osnovicu poreza na dobitak. U nastavku je tabilca koja u par rečenica objašnjava promidžbu, reprezentaciju i darovanja kroz akte o poreza na dobit, poreza na dodatnu vrijednost i poreza na dohodak.

Glavna problematika je razlikovati promidžbu od reprezentacije u smislu zakona o porezu na dobit u kojem je reprezentacija porezno nepriznata u iznosu od 50 % dok je promidžba 100% porezno priznata, a ne samo zbog prirodne vrste troška u knjigovodstvu i financijskim izvješćima.

Prema odredbama čl. 7. st. 6. Zakona o porezu na dobit, ako se neka dobra (reklamni materijal) koja sadržavaju naziv tvrtke, proizvoda ili drugog oblika promidžbe daju za uporabu u prodajnom prostoru kupca, tada se to smatra promidžbom. To znači da se ti troškovi priznaju kao rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobitak pa čak (kako je navede­no u mišljenju Porezne uprave: Klasa: 410-01/07-01/683; Urbroj: 513-07-21- 01/07-2; Zagreb 29. kolovoza 2007., PiP, br. 12/07. str. 81.) i ako im je vrijednost veća od 160,00 kn.

Reprezentacijom se temeljem je čl. 7. st. 1. t. 3. Zakona o porezu na dobit izričito smatraju:

1. – ugošćenja
2. – darovanja s ili bez utisnutog znaka tvrtke ili pro­izvoda
3. – troškovi odmora, sporta, rekreacije i razonode
4. – zakup automobila, plovila, zrakoplova i kuća za odmor.

Razlikovanje reprezentacije i promidžbe bitno je ne samo zbog prirodne vrste troška u knjigovodstvu i financijskim izvješćima nego i zbog utjecaja pojedine vrste troška na visinu plaćanja poreza.

Kada je u pitanju porez na dodanu vrijednost na troškove promidžbe odnosno reklame, tada treba voditi računa da se pri nabavi dobara i usluga koje služe za promidžbene svrhe može koristiti pretpo­rez, a PDV treba obračunati na obavljene isporuke dobara, osim onih za koje je propisano oslobođenje odnosno za koje je propisano da “nije isporuka uz naknadu”. prema, čl. 7. st. 4. Zakona o PDV-u odno­sno čl. 11. Pravilnika o PDV-u.

Darovanje za neke općekorisne djelatnosti, kao što su školstvo, zdravstvo, socijalne potrebe i slično smatraju se porezno priznatim u smislu zakona o porezu na dobit, do visine od 2% ukupnog prihoda ostvarenog u prethodnom razdoblju za tekuće razdoblje.

Detaljnije u članku RRiF 12/2020 – 05_Troskovi promidbe i reprezentacije