1. Trajanje godišnjeg odmora

Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje četiri tjedna. Izuzetno maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana.

Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi određeni kriteriji prema kojima radnik dobiva dodatne dane godišnjeg odmora.

Maksimalan broj dana godišnjeg odmora nije ograničen.

Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.

Iako je zakonski broj dana godišnjeg odmora utvrđen u tjednima, on se u praksi izračunava u danima budući da se godišnji odmor ne mora uzimati u tjednom trajanju, kao i s obzirom da postoji mogućnost dodatnih dana godišnjeg odmora.

Ukoliko je radni tjedan organiziran u pet radnih dana tada se kao osnova uzima trajanje godišnjeg odmora od 4 tjedna što odgovara 20 radnih dana, a ukoliko je radni tjedan organiziran u šest radnih dana, tada se godišnji odmor računa kao 24 dana s obzirom da se u godišnji odmor ne računaju neradni dani (subote, nedjelje, državni blagdani).

2. Pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora

Radnik koji nije imao prekid duži od osam dana, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, i to 1/12 godišnjeg odmora na koji ostvaruje  pravo za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.

U slučaju da radniku prestane radni odnos tijekom godine, za tu kalendarsku godinu, poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos, ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Ukoliko je taj radnik kod tog poslodavca već iskoristio godišnji odmor u trajanju dužem od onog koji bi mu pripadao, poslodavac nema pravo tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora. Npr. ukoliko radnik ostvaruje pravo na 24 dana godišnjeg odmora, a radni odnos mu prestaje 31.10. za tu godinu ostvario je pravo na 10/12 godišnjeg odmora kod tog poslodavca odnosno 20 dana. Ukoliko je iskoristio svih 24 dana, poslodavac nema pravo na naknadu plaće što mu je bio isplatio prilikom korištenja godišnjeg odmora. Ukoliko se taj radnik zaposli kod novog poslodavca od 01.11., ostvario bi pravo i na razmjerni dio godišnjeg odmora kod tog novog poslodavca (2/12), jer više nema obveze Poslodavca da izdaje radniku potvrdu o iskorištenom godišnjem odmoru, tako da taj novi poslodavac ne bi ni imao takvu informaciju.

Pri izračunavanju razmjernog trajanja godišnjeg odmora, najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora, a najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje se na cijeli mjesec. Ako radniku radni odnos prestaje točno u polovici mjeseca koji ima parni broj dana, pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za taj mjesec ostvaruje kod poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos.

3. Isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora

Radnik se ne može odreći korištenja godišnjeg odmora niti poslodavac i radnik mogu sklopiti sporazum temeljem kojeg koji bi se radniku isplatila naknada umjesto korištenja godišnjeg odmora.. Međutim s ovom zabranom ne treba miješati obvezu poslodavca o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, kada radniku prestaje ugovor o radu, a radnik nije bio u mogućnosti iskoristiti godišnji odmor.

4. Naknada plaće

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. U prosječnu mjesečnu plaću uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

5. Korištenje godišnjeg odmora

Radnik može koristiti godišnji odmor u dijelovima, pri čemu više nema ograničenja da se to može učiniti najviše u dva dijela, pri čemu vrijedi pravilo da u kalendarskoj godini u kojoj je radnik ostvario pravo na godišnji, mora iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju. No i u pogledu neprekinutog trajanja godišnjeg odmora od dva tjedna, Zakon je fleksibilan jer dozvoljava da se radnik i poslodavac mogu dogovoriti i drugačije.

Godišnji odmor može se iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Međutim godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine pri čemu postoji iznimka za slučaj da takav radnik ako nije mogao iskoristiti godišnji odmor do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.

6. Raspored korištenja

Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, a najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora Poslodavac mora obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja.

Radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, dužni su mu omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.

Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima

Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, koristiti kada on to želi, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.

7. Zahtjev za korištenje godišnjeg odmora (Primjer)

8. Obavijest o korištenju godišnjeg odmora (Primjer)