IZASLANI RADNICI – osobe zaposlene kod tuzemnog poslodavca, osigurane u Hrvatskoj prema propisima iz socijalnog osiguranja, koje je poslodavac uputio na rad u inozemstvo u trgovačkog društvo ili podružnicu sa sjedištem u inozemstvu. Prema članku 7., točki 10.1. Zakona o doprinosima (NN 84/08 – 115/16), izaslani radnik je osoba osigurana po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca upućena u inozemstvo radi obavljanja poslova za poslodavca, a koja sukladno propisima o obveznim osiguranjima i međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju za vrijeme rada u inozemstvu ostaje u sustavu obveznih osiguranja Republike Hrvatske.

Razlika je u ostvarivanju prava ako je radnik upućen na rad u državu članicu Europske unije u odnosu na države izvan Europske unije s kojima Hrvatska primjenjuje ugovore o socijalnom osiguranju a posebno treba obratiti pozornost na korištenje tim pravima ako je radnik upućen u treću zemlju s kojom ne postoji ugovor.

Potrebno je naglasiti kako su plaće primici koji se oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak, međutim, kada je riječ o izaslanom djelatniku, tada prednost imaju Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja – pod uvjetom da je Hrvatska sklopila i primjenjuje takav ugovor. Prema tome, svako izaslanje radnika na rad u drugu državu zahtijeva određena saznanja u vezi s priznavanjem prava iz socijalnog osiguranja i plaćanja poreza na dohodak, pri čemu se mogu pojaviti slučajevi da je radnik izaslan u:

• Državu članicu EU-a s kojom Hrvatska primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;
• Državu s kojom Hrvatska primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju i ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;
• Državu s kojom Hrvatska ne primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju, a primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;
• Državu s kojom Hrvatska ne primjenjuje ni ugovor o socijalnom osiguranju niti ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

U svakom slučaju, poslodavac je obvezan pribaviti potvrde o pripadnosti socijalnom sustavu i to:

• Za izaslanje u države članice Europske unije, potvrdu izdaje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje – potvrdu A1;
• Za izaslanje u države s kojima je Republika Hrvatska sklopila i primjenjuje ugovore o socijalnom osiguranju (Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Crna Gora i Turska) i za treće zemlje, potvrde izdaje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u skladu s ugovorima o socijalnom osiguranju i drugim propisima iz područja zdravstvenog osiguranja.

Nakon pribavljene potvrde, poslodavac je obvezan evidentirati status izaslanog radnika u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to putem tiskanice M-3P. Na taj je način dao znak Poreznoj upravi na koji će način kontrolirati plaćanje doprinosa za izaslane radnike.

Prema odredbama članka 18. Zakona o radu (NN br. 93/14) proizlazi da se izaslanim radnikom smatra radnik koji se privremeno upućuje na rad u inozemstvo u neprekidnom trajanju duljem od 30 dana. Sukladno tomu, poslodavac je dužan, prije izaslanja radnika, sastaviti ugovor koji mora imati sljedeće podatke:

1. Period trajanja rada u inozemstvu;
2. Raspored radnog vremena;
3. Neradni dani i blagdani u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće;
4. Novčana jedinica u kojoj će se isplaćivati plaća;
5. Druga primanja u novcu i naravi na koja će radnik imati prava za vrijeme rada u inozemstvu;
6. Uvjeti vraćanja u zemlju.

Dodatno, umjesto navedenog, može se u ugovoru/potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu, djelatnika uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja.

Poslodavac u tuzemstvu i za cijelo vrijeme izaslanja radnika na rad u drugu državu obvezan je obračunavati i plaćati doprinose. Doprinosi se plaćaju u skladu sa Zakonom o doprinosima, Pravilnikom o doprinosima (NN br. 2/09 – 157/14).

Prema članku 37. Zakona o doprinosima, naknada koju radnik dobiva jest najveća plaća koju bi za iste ili slične poslove ostvario u Hrvatskoj utvrđena prema navedenim aktima iz područja radnog prava, uvećana za 20%. Pod plaćom kao osnovicom za plaćanje doprinosa smatra se plaća za cijeli mjesec. Ako bi se radilo o dijelu mjeseca tada se osnovica određuje od razmjernog dijela plaće uvećane za 20%. Potrebno je napomenuti kako poslodavac može biti oslobođen doprinosa na plaću i to samo na plaću za rad koja se kao osnovica za doprinose uvećava za 20%, ali nije oslobođen doprinosa na ostale primitke (plaću u naravi, bonuse i ostale primitke koji nisu redovita mjesečna plaća).

Ako poslodavac, osim redovite plaće, isplaćuje i primitke u naravi ili daje na uporabu osobni automobil te po toj osnovi određuje plaću u naravi, i ti su primici osnovica za plaćanje doprinosa, ali bez uvećanja za 20%. Prema članku 20. Zakona o doprinosima, poslodavac može biti oslobođen doprinosa na plaću za:

• Radnika koji se prvi put zapošljava, godinu dana od dana zaposlenja;
• Za radnika „mladu osobu“ 5 godina od dana zaposlenja.

Osoba koja se prvi put zapošljava je fizička osoba koja prije sklapanja ugovora o radu odnosno do dana početka osiguranja s osnove radnog odnosa nema evidentiran staž u mirovinskom osiguranju, odnosno ima evidentiran staž najviše osam dana (uključujući i osmi dan) po osnovi zaposlenja, drugog dohotka i ostalih osnova osiguranja, osim s osnove roditelja koji obavlja roditeljske dužnosti, niti je staž mirovinskog osiguranja ostvario kod inozemnog nositelja obveznog mirovinskog osiguranja.

Mlada osoba je fizička osoba mlađa od 30 godina života koju poslodavac s osnove ugovora o radu zapošljava na neodređeno vrijeme, a do dana početka, nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim poslodavcem.

STOPE PO KOJIMA SE PLAĆAJU DOPRINOSI

Doprinosi se obračunavaju po propisanim stopama koje se primjenjuju iz plaća i na plaće u Hrvatskoj i to:

• Doprinosi iz plaće
  • Doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 20% (I. stup 15% + II. stup 5%)
• Doprinosi na plaću
  • Doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje 15%
  • Doprinos za zaštitu zdravlja na radu 0,5%
  • Doprinos za zapošljavanje 1,7%
  • Doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu 10%

Međutim, posebni doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu po stopi od 10% NE PLAĆA SE za izaslanje u zemlje Europske unije i EGP-a (Norveška, Lihtenštajn i Švicarska) te u zemlje s kojima Hrvatska primjenjuje ugovore o socijalnom osiguranju (Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija, Crna Gora i Turska).

DUŽNOSTI POSLODAVCA ZA PLAĆE IZASLANIH RADNIKA OPOREZOVANE U DRŽAVI IZASLANJA PO ISTEKU GODINE – POREZNOG RAZDOBLJA

Prema članku 81, stavku 4, Zakona o porezu na dohodak i članku 90 Pravilnika o porezu na dohodak, tuzemni su poslodavci obvezni do 31. siječnja iduće godine izvijestiti Poreznu upravu o plaćenom porezu na dohodak u inozemstvu za svakoga izaslanog radnika bez obzira na to izuzima li se ta plaća od oporezivanja u Hrvatskoj ili se porez plaćen u inozemstvu uračunava odnosno odbija od godišnje porezne obveze obračunane po tuzemnom propisu. Izvješće dostavljaju putem obrasca INO-DOH – Izvješća o inozemnim primicima rezidenata i tuzemnim neoporezivim primicima nerezidenata te inozemnom porezu. Obrazac se dostavlja nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu poslodavca izaslanog radnika.

Kada se dostavlja izvješće INO-DOH za više od 3 radnika, izvješće se podnosi elektronički u okviru sustava ePorezna na način propisan posebnim propisima te tehničkim i ostalim uputama.

Prema članku 7. Pravilnika  o porezu na dohodak t. 21., poslodavac može izaslanom radniku isplaćivati neoporezivo naknadu za rad na terenu (terenski dodatak) u visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvu prema Odluci o svoti dnevnice za službeno putovanje u inozemstvu za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna.

Dnevnice za rad na terenu za izaslane radnike ne iskazuju se mjesečno u obrascu JOPPD već se ukupno isplaćena svota s te osnove iskazuje u obrascu INO-DOH.

Dodatno, kada se porez na dohodak plaća u državi izaslanja prema poreznim propisima dotične države, nije isključeno da bi isplaćena dnevnica za rad na terenu mogla biti oporezovana. Što se tiče troškova službenih putovanja i terenskog rada koji nastaju u okviru rada kod poslodavca u državi izaslanja, smatra se da su to troškovi tog poslodavca.

Detaljnije o navedenoj temi možete pronaći u okviru članka autorice Lucije Turković-Jarža (dipl. oec. i ovl. rač.) pod nazivom Porezni položaj plaća izaslanih radnika, objavljenog u okviru časopisa RRIF 07/2017, str. 67 – 75.