BEPS projekt (Erozija porezne osnovice i alokacija dobiti) je projekt OECD-a sa krajnjim ciljem reformacije međunarodnog poreznog sustava. BEPS projekt pokrenut je 2013. godine na zahtjev G20 zemalja. Tendencija projekta je onemogućiti strategiju poreznog planiranja, koje iskorištavaju neusklađenosti i nedorečenosti u poreznim zakonodavstvima, a koji u konačnici omogućavaju umjetni prijenos profita iz zakonodavstva sa niskim porezima, a gdje u pravilu ili nema nikakve ekonomske aktivnosti ili je ona minimalna.

Dakle, osnovni elementi ovog projekta su:

• onemogućavanje erozije porezne osnovice. Erozija porezne osnovice odnosi se na smanjenje broja društava i svotu dobiti koje pojedina država ima pravo oporezivati. Ukoliko društvo alocira rezidentnost u drgu državu ugovornicu ili poduzme radnje što će tamo omogućiti nastanak dobiti (npr. alokacijom intelektualnog vlasništva, naknada za autorska prava i sl.), bila bi smanjenja prava oporezivanja prve države;
• ispravnu alokaciju profita. Neka multinacionalna poduzeća vrlo aktivno provode „agresivno porezno planiranje“ (eng. aggresive tax planning – ATP), kako dobit ne bi bila predmet oporezivanja. Polazište je agresivnog poreznog planiranja premještanje dobiti iz nadležnosti države ugovornice s visokim poreznim stopama u nadležnosti države s niskim poreznim stopama.

Trenutačno je u BEPS projekt uključeno više od 100 zemalja, a Republika Hrvatska je također potpisnica BEPS projekta.

BEPS projekt je zapravo projekt od 15 mjera (eng. actions), koji je od koristi lokalnim poreznim upravama, koje sada imaju alat, koji mogu primijeniti u svojim lokalnim zakonodavstvima sa ciljem onemogućavanja ezone porezne osnovice i alokacije profita. Krajnji cilj je osiguranje da se dobit oporezuje tamo gdje se obavljaju gospodarske aktivnosti koje stvaraju dobit i gdje se stvara vrijednost (naglasak je na value chain).

U konačnici, BEPS projekt dovesti će do:

• kvalitetnijeg definiranja osnovice oporezivanja u pojedinim zemljama;
• međunarodne suradnje poreznih uprava u oporezivanju.

Finalno, kontrola transfernih cijena putem OECDovih smjernica o transfernim cijenama bazira se na izradi:

1. master file – uključuje organizacijsku strukturu grupe, opis poslovnih aktivnosti grupe, financijski i porezni položaj grupe;
2. local file – uključuje informacije o lokalnom društvu, opis transakcija sa povezanim društvima, te financijske informacije lokalnog poduzeća i komparaciju sa usporedivim društvima
3. country by country reporting – prvi puta se predaje za financijske izvještaje počevši od 01.01.2016., ali samo za velike grupe sa godišnjim konsolidiranim prihodom većim od 750 mil. EUR.

Link na BEPS projekt: http://www.oecd.org/tax/beps/beps-about.htm

Link na 15 mjera BEPS projekta: http://www.oecd.org/tax/beps/beps-actions.htm

Link na OECD smjernice (aktualne): http://www.oecd.org/tax/transfer-pricing/oecd-transfer-pricing-guidelines-for-multinational-enterprises-and-tax-administrations-20769717.htm

Članak na hrvatskom iz 2015 na temu BEPS projekta: http://www.ijf.hr/upload/files/file/PV/2015/10/martinovic.pdf