Revision 602 is a pre-publication revision. (Viewing current revision instead.)

Od 01.01.2017. godine ukida se porezna olakšica za reinvestiranu dobit!

REINVESTIRANA DOBIT

Prema Zakonu o porezu na dobit, pravo na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit mogu iskoristiti trgovačka društva odnosno društva kapitala (d.d., d.o.o., j.d.o.o.) koja su u poreznom razdoblju ostvarila dobit prije uvećanja i umanjenja ukoliko je:
  1. tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava, izvršeno investiranje u dugotrajnu imovinu
  2. tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava te u trenutku podnošenja prijave poreza na dobit ili podnošenja druge vjerodostojne dokumentacije, zadržan broj radnika utvrđen na početku toga razdoblja
  3. dobit ili dio dobiti poreznog razdoblja za koje se podnosi prijava poreza na dobit uporabljena za povećanje temeljnog kapitala, a minimalno u iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu tijekom toga poreznog razdoblja
  4. u sudskom registru, sukladno posebnim propisima, upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti odnosno minimalno u visini izvršenih investicija
  5. dobit ostvarena izvan bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora.
INVESTIRANJE U DUGOTRAJNU IMOVINU Dugotrajna imovina za potrebe korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit je dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina utvrđena prema računovodstvenim standardima, upisana u poslovnim knjigama i stavljena u uporabu. Porezni obveznici, ovisno o veličini, obveznici su korištenja ili Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja ili Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. Standardi koji se odnose na dugotrajnu imovinu su: za mikro, male i srednje poduzetnike:
  • HSFI 5 - Dugotrajna nematerijalna imovina
  • HSFI 6 - Dugotrajna materijalna imovina
za velike poduzetnike:
  • MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema
  • MRS 38 - Nematerijalna imovina.
Nematerijalna imovina, sukladno odredbama oba standarda (HSFI 5/MRS 38), je nemonetarna imovina bez fizičkih obilježja koja se može identificirati, a ona obuhvaća sljedeće vrste imovine: izdaci za razvoj, patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci, software, dozvola za ribarenje, franšize i ostala prava te goodwill. S obzirom da je jedan od uvjeta za umanjenje porezne osnovice da ulaganje u dugotrajnu imovinu bude porezno priznati trošak, goodwill ne predstavlja mogućnost za umanjenje, s obzirom da sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, amortizacija odnosno gubitak od umanjenja vrijednosti goodwilla ne predstavlja porezno priznati trošak. Materijalna imovina, sukladno odredbama oba standarda (HSFI 6/MRS 16), je imovina koju poduzetnik posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe i koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja. S obzirom da računovodstveni standardi ne klasificiraju dugotrajnu imovinu po kriteriju vrijednosti imovine, za razliku od poreznih propisa (3.500,00 kuna), za potrebe reinvestiranja mogu se koristiti i ulaganja u materijalnu imovinu koja pojedinačno imaju vrijednost do 3.500,00 kuna (sitni inventar), jer je predviđeno da se za potrebe reinvestiranja može koristiti dugotrajna imovina utvrđena sukladno računovodstvenim, a ne poreznim propisima. U tom slučaju bi takva imovina trebala biti i evidentirana u poslovnim knjigama na pozicijama dugotrajne imovine. Da bi porezni obveznik umanjio poreznu osnovicu za reinvestiranu dobit rashodi po osnovi korištenja dugotrajne imovine, u koju je u tekućoj godini investirano, moraju biti porezno priznati u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit. Kod ulaganja u dugotrajnu imovinu problem mogu predstavljati investicije čiji rashod od korištenja možda neće biti porezno priznati rashod. To su ulaganja u osobne automobile, plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor. Zakonom o porezu na dobit uvjetovano je priznavanje rashoda navedene imovine. Kada je riječ o motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz, rashod je porezno priznat ukoliko se takvo vozilo koristi za obavljanje djelatnosti koje su navedene u čl. 25. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit (autoškole, taksi-službe, djelatnosti iznajmljivanja sredstava prijevoza, pomoć na cesti i na vodi, djelatnosti izvođenja i/ili održavanja plinskih, vodovodnih i drugih instalacija, hitnih intervencija i druge slične djelatnosti ako sredstva za osobni prijevoz služe isključivo za takvu djelatnost) ili se osobi kojoj je motorno vozilo dano na raspolaganje obračunava plaća u naravi (čl. 7. st. 1. t. 4. Zakona o porezu na dobit). Mišljenjem Središnjeg ureda Porezne uprave potvrđeno je da se porezna osnovica može umanjiti za iznos izvršenog ulaganja u motorna vozila koja se koriste za obavljanje prethodno navedenih djelatnosti, no ulaganje u motorna vozila za koja se obračunava plaća u naravi ne može se iskoristiti za umanjenje porezne osnovice. Drugačiji su uvjeti priznavanja rashoda što se tiče plovila, zrakoplova, apartmana i kuća za odmor. U tim slučajevima, sukladno čl. 12. st. 16. Zakona o porezu na dobit, porezni obveznik mora biti registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza takvom vrstom imovine i mora ostvariti određenu razinu prihoda u tekućoj godini u odnosu na nabavnu vrijednost takve imovine (7% za plovila i zrakoplove, 5% za apartmane i kuće za odmor). Ukoliko u poreznom razdoblju porezni obveznik ne zadovolji navedene uvjete, ne samo da ne može koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit, nego je dužan za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. Dakle, ulaganje u plovila, zrakoplove, apartmane ili kuće za odmor može biti predmetom umanjenja porezne osnovice za reinvestiranje dobiti ako su u tom razdoblju ostvareni uvjeti za priznavanje troškova vezanih uz tu imovinu. Za ulaganje u zemljište također vrijede posebna pravila što se tiče reinvestiranja dobiti. Zemljište je sukladno računovodstvenim standardima vrsta dugotrajne materijalne imovine i kao takva bi trebala predstavljati imovinu koja može poslužiti kao predmet za reinvestiranje, iako ne podliježe amortizaciji, no prestankom priznavanja zemljišta, rashod u potpunosti predstavlja porezno priznati trošak. No, bez obzira na prethodno navedeno, posebni uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi ulaganje u zemljište predstavljalo investiciju koja može poslužiti za umanjenje porezne osnovice. Navedeni posebni uvjeti proizlaze iz mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave izdanih 14. listopada 2015. godine i 22. kolovoza 2016. godine. Za potrebe umanjenja porezne osnovice investiranje u zemljište za neke buduće aktivnosti ne može biti temelj za utvrđivanje iznosa umanjenja porezne osnovice. Iznimno, investicija u zemljište koje još nije u uporabi, može biti temelj za utvrđivanje porezne olakšice za reinvestiranu dobit ukoliko je zemljište sastavni dio određene investicije te je porezni obveznik na tom zemljištu započeo investiranje koje još nije dovršeno odnosno ulaganja su u tijeku. Kada je riječ o nabavi poljoprivrednog zemljišta početkom investiranja na zemljištu smatra se početak poljoprivrednih radova, kao što je sadnja, sjetva ili prethodna priprema zemljišta. Kada je riječ o investiranju u zemljište na kojemu će se graditi poslovni objekt, taj početak se može uočiti početkom građevinskih radova na objektu. Samo kupnja zemljišta i pripremni radovi poput dobivanja dozvola i provedbe pripremnih studija izvedivosti ne smatraju se početkom ulaganja za potrebe korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit u određenom poreznom razdoblju. Ponekad porezni obveznici iz objektivnih razloga nisu u mogućnosti započeti investiciju na novonabavljenom zemljištu (npr. zemljište nabavljeno u prosincu). U slučajevima kada je porezni obveznik započeo investiranje u sljedećem obračunskom razdoblju, vrijednost nabavljenog zemljišta i svih drugih troškova koji se uključuju u nabavnu vrijednost dugotrajne imovine porezni obveznik može iskoristiti za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit u tom razdoblju. Zakonom je predviđen i postupak korištenja investicija u dugotrajnu imovinu koja se ne stavlja u upotrebu u obračunskom razdoblju za koje se predaje porezna prijava poreza na dobit (primjerice, izgradnja nekretnine). Ukoliko dugotrajna imovina, u koju je investirano u razdoblju za koje se predaje prijava poreza na dobit, nije stavljena u upotrebu na zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave zbog toga što je investicija poreznog obveznika u tijeku, može se priznati pravo na umanjenje porezne osnovice, uz uvjet da porezni obveznik dostavi svu dokumentaciju propisanu Zakonom i Pravilnikom, a te investicije ne može uključiti u reinvestiranu dobit u idućem poreznom razdoblju. Vrijednost izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu (nematerijalnu/ materijalnu) mora biti utvrđena po tržišnim uvjetima. Porezna uprava smatra da za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit imovina ne može biti stečena vlastitom izradom ili izgradnjom odnosno da bi se umanjila porezna osnovica imovina mora biti kupljena od treće strane, koja uključuje i povezanog poduzetnika. Porezni obveznici koji koriste poreznu olakšicu prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja ne mogu temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit. ZADRŽAN BROJ RADNIKA Drugi uvjet za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit je očuvanje radnih mjesta. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje dobiti dužan je zadržati broj radnika s kojima ima sklopljene pravovaljane ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme sukladno posebnim propisima kojima se uređuju radni odnosi utvrđenih na početku poreznog razdoblja za koje se iskazuje umanjenje porezne osnovice temeljem reinvestirane dobiti, i to najmanje dvije godine nakon proteka toga razdoblja. Iz navedenoga proizlazi, ako na primjer trgovačko društvo odluči reinvestirati dobit ostvarenu u 2016. godini (u visini izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu), dužno je zadržati isti broj radnika, koje je imalo 1. siječnja 2016. godine, do kraja 2018. godine odnosno do 31. prosinca 2018. godine. Navedena odredba Zakona je vrlo općenita i ne uzima u obzir objektivne fluktuacije radnika do kojih u praksi dolazi. Izgledno je da u određenim slučajevima (umirovljenje, smrt, promjena posla, izvanredni otkaz i sl.) i pored svih napora koje poslodavac učini s ciljem zadržavanja broja radnika, nemoguće je izbjeći kratkotrajno smanjenje broja radnika. Ključno je da u takvim slučajevima porezni obveznik odnosno poslodavac, učini sve što je u njegovoj moći da u najkraće mogućem roku zaposli nove radnike. Navedeno znači da će se u određenim slučajevima kratkotrajnog i neznatnog smanjenja broja radnika u odnosu na ukupan broj radnika, izazvanog okolnostima na koje porezni obveznik kao poslodavac iz objektivnih razloga nije mogao utjecati, ali je u najkraćem mogućem roku, uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, povećan broj radnika, određene, u pravilu jednokratne oscilacije odnosno kao iznimka nastale oscilacije u broju radnika, neće biti presudne pri utvrđivanju prava na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit. Pri utvrđivanju okolnosti svakog pojedinog slučaja potrebno je uzeti u obzir sve poznate činjenice o poreznom obvezniku, broju zaposlenih radnika, djelatnosti poreznog obveznika, mjestu poslovanja poreznog obveznika, potrebnim stručnim kvalifikacijama radnika, atraktivnosti određenog radnog mjesta, stanje na tržištu rada određenog profila radnika i slično. Navedeno proizlazi iz mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave izdanog 7. srpnja 2016. godine. ISPRAVAK POREZNE PRIJAVE Porezni obveznik koji iskaže umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit i nadalje Poreznoj upravi mora dokazati da je ispunio uvjete za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit i to na način da uz prijavu poreza na dobit dostavi:
  • popis nabavljene dugotrajne imovine i vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama u dugotrajnu imovinu
  • dokaz da je u sudskom registru upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti (najkasnije u roku 6 mjeseci od proteka roka za podnošenje prijave poreza na dobit)
  • izjavu da temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu ne koristi porezne poticaje prema Zakonu u poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja uz popis dugotrajne imovine uključene u projekte prema tom Zakonu.
Porezni obveznik koji ne dostavi prethodno navedene dokaze u propisanome roku ili smanji broj radnih mjesta, obvezan je izvršiti ispravak prijave poreza na dobit za razdoblje u kojem je iskazao umanjenje porezne osnovice. Pri utvrđivanju prava na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit, porezni obveznik, uz navedene dokaze i u propisanome roku, dostavlja odluku o uporabi dobiti ostvarene u poreznom razdoblju za koju se podnosi prijava poreza na dobit, uključivo i dobit koja se reinvestira te pregled stanja kapitala i rezervi nakon što je u sudskom registru proveden postupak povećanja temeljnog kapitala reinvestiranom dobiti. U slučaju kada je umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit iskazano u iznosu ostvarene dobiti poreznog razdoblja, pri čemu porezna obveza nastaje isključivo na temelju propisanih uvećanja porezne osnovice, tada dokaz o povećanju temeljnoga kapitala može biti utvrđen u iznosu reinvestirane dobiti umanjene za poreznu obvezu. Primjerice, ako je društvo u dugotrajnu imovinu uložilo 1.200.000,00 kuna i ostvarilo dobit prije oporezivanja u iznosu od 1.000.000,00 kuna, a 500.000,00 kuna predstavlja porezno nepriznate troškove (npr. reprezentacija), može iskoristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit u iznosu od 1.000.000,00 kuna, dok će istovremeno izvršiti povećanje temeljnoga kapitala, i to dokazati rješenjem, u iznosu od 900.000,00 kuna (1.000.000,00 kuna olakšice umanjeno za 100.000,00 kuna porezne obveze (500.000,00 kn x 20%) zbog reprezentacije). Umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit neće se priznati ako porezni obveznik naknadno:
  • smanji temeljni kapital koji je povećan reinvestiranom dobiti i izvrši isplate članovima društva i/ili ako se smanjenje temeljnog kapitala izvrši radi povećanja ili smanjenja drugih stavki kapitala i rezervi koje u budućim poreznim razdobljima omogućavaju isplatu dobiti ili
  • smanji broj radnih mjesta prije isteka roka od dvije godine.
Umanjenje porezne osnovice neće se priznati niti u slučaju nastanka promjena iz članka 18. i 19. Zakona o porezu na dobit i/ili u slučaju promjene strukture vlasništva. Porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje i njegov pravni slijednik, obvezni su Poreznoj upravi dostaviti obavijest o smanjenju temeljnog kapitala i to najkasnije do podnošenja prijave poreza na dobit za porezno razdoblje u kojem je izvršeno smanjenje temeljnog kapitala. Izuzeće od obveze ispravka porezne prijave je ako je izvršeno pripajanje trgovačkog društva koje je koristilo mogućnost umanjenja porezne osnovice za reinvestiranu dobit. Sukladno mišljenju Središnjeg ureda Porezne uprave, izdanog 16. kolovoza 2016. godine, kod prenesenog društva koje je prethodno izvršilo reinvestiranje dobiti, pripajanje drugom društvu neće dovesti do nepriznavanja prava na reinvestiranu dobit ukoliko u tom postupku ne dođe do smanjenja temeljnog kapitala. No, svako naknadno smanjenje temeljnog kapitala kod društva stjecatelja neovisno o iznosu ili razlozima smanjenja dovodi do naknadnog nepriznavanja umanjenja porezne osnovice za reinvestiranu dobit.  

Revisions

Revision Differences

October 10, 2016 @ 13:25:29Current Revision
Title
 Reinvestirana dobit
Content
  <p style="text-align: left;"><strong>Od 01.01.2017. godine ukida se porezna olakšica za reinvestiranu dobit!</strong></p>
<p style="text-align: center;"><strong> REINVESTIRANA DOBIT</strong></p> <p style="text-align: center;"><strong> REINVESTIRANA DOBIT</strong></p>
Prema Zakonu o porezu na dobit, pravo na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit mogu iskoristiti trgovačka društva odnosno društva kapitala (d.d., d.o.o., j.d.o.o.) koja su u poreznom razdoblju ostvarila dobit prije uvećanja i umanjenja ukoliko je: Prema Zakonu o porezu na dobit, pravo na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit mogu iskoristiti trgovačka društva odnosno društva kapitala (d.d., d.o.o., j.d.o.o.) koja su u poreznom razdoblju ostvarila dobit prije uvećanja i umanjenja ukoliko je:
<ol> <ol>
<li>tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava, izvršeno <strong>investiranje u dugotrajnu imovinu </strong></li>  <li>tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava, izvršeno <strong>investiranje u dugotrajnu imovinu </strong></li>
<li>tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava te u trenutku podnošenja prijave poreza na dobit ili podnošenja druge vjerodostojne dokumentacije, <strong>zadržan broj radnika utvrđen na početku toga razdoblja </strong></li>  <li>tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava te u trenutku podnošenja prijave poreza na dobit ili podnošenja druge vjerodostojne dokumentacije, <strong>zadržan broj radnika utvrđen na početku toga razdoblja </strong></li>
<li>dobit ili dio dobiti poreznog razdoblja za koje se podnosi prijava poreza na dobit <strong>uporabljena za povećanje temeljnog kapitala</strong>, a minimalno u iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu tijekom toga poreznog razdoblja</li>  <li>dobit ili dio dobiti poreznog razdoblja za koje se podnosi prijava poreza na dobit <strong>uporabljena za povećanje temeljnog kapitala</strong>, a minimalno u iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu tijekom toga poreznog razdoblja</li>
<li>u sudskom registru, sukladno posebnim propisima, <strong>upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti</strong> odnosno minimalno u visini izvršenih investicija</li>  <li>u sudskom registru, sukladno posebnim propisima, <strong>upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti</strong> odnosno minimalno u visini izvršenih investicija</li>
<li><strong>dobit ostvarena izvan bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora</strong>.</li>  <li><strong>dobit ostvarena izvan bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora</strong>.</li>
<li><strong><u> INVESTIRANJE U DUGOTRAJNU IMOVINU</u></ strong></li>  
</ol> </ol>
  <strong><u>INVESTIRANJE U DUGOTRAJNU IMOVINU</u></strong>
Dugotrajna imovina za potrebe korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit je dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina utvrđena prema računovodstvenim standardima, upisana u poslovnim knjigama i stavljena u uporabu. Dugotrajna imovina za potrebe korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit je dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina utvrđena prema računovodstvenim standardima, upisana u poslovnim knjigama i stavljena u uporabu.
Porezni obveznici, ovisno o veličini, obveznici su korištenja ili <em>Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja</em> ili <em>Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja</em>. Porezni obveznici, ovisno o veličini, obveznici su korištenja ili <em>Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja</em> ili <em>Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja</em>.
Standardi koji se odnose na dugotrajnu imovinu su: Standardi koji se odnose na dugotrajnu imovinu su:
<u>za mikro, male i srednje poduzetnike: </u> <u>za mikro, male i srednje poduzetnike: </u>
<ul> <ul>
<li>HSFI 5 - Dugotrajna nematerijalna imovina</li>  <li>HSFI 5 - Dugotrajna nematerijalna imovina</li>
<li>HSFI 6 - Dugotrajna materijalna imovina</li>  <li>HSFI 6 - Dugotrajna materijalna imovina</li>
</ul> </ul>
<u>za velike poduzetnike: </u> <u>za velike poduzetnike: </u>
<ul> <ul>
<li>MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema</li>  <li>MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema</li>
<li>MRS 38 - Nematerijalna imovina.</li>  <li>MRS 38 - Nematerijalna imovina.</li>
</ul> </ul>
<strong>Nematerijalna imovina</strong>, sukladno odredbama oba standarda (HSFI 5/MRS 38), je nemonetarna imovina bez fizičkih obilježja koja se može identificirati, a ona obuhvaća sljedeće vrste imovine: izdaci za razvoj, patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci, software, dozvola za ribarenje, franšize i ostala prava te goodwill. <strong>Nematerijalna imovina</strong>, sukladno odredbama oba standarda (HSFI 5/MRS 38), je nemonetarna imovina bez fizičkih obilježja koja se može identificirati, a ona obuhvaća sljedeće vrste imovine: izdaci za razvoj, patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci, software, dozvola za ribarenje, franšize i ostala prava te goodwill.
S obzirom da je jedan od uvjeta za umanjenje porezne osnovice da ulaganje u dugotrajnu imovinu bude porezno priznati trošak, goodwill ne predstavlja mogućnost za umanjenje, s obzirom da sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, amortizacija odnosno gubitak od umanjenja vrijednosti goodwilla ne predstavlja porezno priznati trošak. S obzirom da je jedan od uvjeta za umanjenje porezne osnovice da ulaganje u dugotrajnu imovinu bude porezno priznati trošak, goodwill ne predstavlja mogućnost za umanjenje, s obzirom da sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, amortizacija odnosno gubitak od umanjenja vrijednosti goodwilla ne predstavlja porezno priznati trošak.
<strong>Materijalna imovina</strong>, sukladno odredbama oba standarda (HSFI 6/MRS 16), je imovina koju poduzetnik posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe i koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja. <strong>Materijalna imovina</strong>, sukladno odredbama oba standarda (HSFI 6/MRS 16), je imovina koju poduzetnik posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe i koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja.
S obzirom da računovodstveni standardi ne klasificiraju dugotrajnu imovinu po kriteriju vrijednosti imovine, za razliku od poreznih propisa (3.500,00 kuna), za potrebe reinvestiranja mogu se koristiti i ulaganja u materijalnu imovinu koja pojedinačno imaju vrijednost do 3.500,00 kuna (sitni inventar), jer je predviđeno da se za potrebe reinvestiranja može koristiti dugotrajna imovina utvrđena sukladno računovodstvenim, a ne poreznim propisima. U tom slučaju bi takva imovina trebala biti i evidentirana u poslovnim knjigama na pozicijama dugotrajne imovine. S obzirom da računovodstveni standardi ne klasificiraju dugotrajnu imovinu po kriteriju vrijednosti imovine, za razliku od poreznih propisa (3.500,00 kuna), za potrebe reinvestiranja mogu se koristiti i ulaganja u materijalnu imovinu koja pojedinačno imaju vrijednost do 3.500,00 kuna (sitni inventar), jer je predviđeno da se za potrebe reinvestiranja može koristiti dugotrajna imovina utvrđena sukladno računovodstvenim, a ne poreznim propisima. U tom slučaju bi takva imovina trebala biti i evidentirana u poslovnim knjigama na pozicijama dugotrajne imovine.
Da bi porezni obveznik umanjio poreznu osnovicu za reinvestiranu dobit <strong>rashodi po osnovi korištenja dugotrajne imovine, u koju je u tekućoj godini investirano, moraju biti porezno priznati</strong> u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit. Da bi porezni obveznik umanjio poreznu osnovicu za reinvestiranu dobit <strong>rashodi po osnovi korištenja dugotrajne imovine, u koju je u tekućoj godini investirano, moraju biti porezno priznati</strong> u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit.
Kod ulaganja u dugotrajnu imovinu problem mogu predstavljati investicije čiji rashod od korištenja možda neće biti porezno priznati rashod. To su ulaganja u osobne automobile, plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor. Zakonom o porezu na dobit uvjetovano je priznavanje rashoda navedene imovine. Kod ulaganja u dugotrajnu imovinu problem mogu predstavljati investicije čiji rashod od korištenja možda neće biti porezno priznati rashod. To su ulaganja u osobne automobile, plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor. Zakonom o porezu na dobit uvjetovano je priznavanje rashoda navedene imovine.
Kada je riječ o <strong>motornim vozilima</strong> i drugim sredstvima za osobni prijevoz, rashod je porezno priznat ukoliko se takvo vozilo koristi za obavljanje djelatnosti koje su navedene u čl. 25. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit (autoškole, taksi-službe, djelatnosti iznajmljivanja sredstava prijevoza, pomoć na cesti i na vodi, djelatnosti izvođenja i/ili održavanja plinskih, vodovodnih i drugih instalacija, hitnih intervencija i druge slične djelatnosti ako sredstva za osobni prijevoz služe isključivo za takvu djelatnost) ili se osobi kojoj je motorno vozilo dano na raspolaganje obračunava plaća u naravi (čl. 7. st. 1. t. 4. Zakona o porezu na dobit). <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id= 19346">Mišljenjem Središnjeg ureda Porezne uprave</a> potvrđeno je da se porezna osnovica može umanjiti za iznos izvršenog ulaganja u motorna vozila koja se koriste za obavljanje prethodno navedenih djelatnosti, no ulaganje u motorna vozila za koja se obračunava plaća u naravi ne može se iskoristiti za umanjenje porezne osnovice. Kada je riječ o <strong>motornim vozilima</strong> i drugim sredstvima za osobni prijevoz, rashod je porezno priznat ukoliko se takvo vozilo koristi za obavljanje djelatnosti koje su navedene u čl. 25. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit (autoškole, taksi-službe, djelatnosti iznajmljivanja sredstava prijevoza, pomoć na cesti i na vodi, djelatnosti izvođenja i/ili održavanja plinskih, vodovodnih i drugih instalacija, hitnih intervencija i druge slične djelatnosti ako sredstva za osobni prijevoz služe isključivo za takvu djelatnost) ili se osobi kojoj je motorno vozilo dano na raspolaganje obračunava plaća u naravi (čl. 7. st. 1. t. 4. Zakona o porezu na dobit). <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id= 19346">Mišljenjem Središnjeg ureda Porezne uprave</a> potvrđeno je da se porezna osnovica može umanjiti za iznos izvršenog ulaganja u motorna vozila koja se koriste za obavljanje prethodno navedenih djelatnosti, no ulaganje u motorna vozila za koja se obračunava plaća u naravi ne može se iskoristiti za umanjenje porezne osnovice.
Drugačiji su uvjeti priznavanja rashoda što se tiče <strong>plovila, zrakoplova, apartmana i kuća za odmor</strong>. U tim slučajevima, sukladno čl. 12. st. 16. Zakona o porezu na dobit, porezni obveznik mora biti registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza takvom vrstom imovine i mora ostvariti određenu razinu prihoda u tekućoj godini u odnosu na nabavnu vrijednost takve imovine (7% za plovila i zrakoplove, 5% za apartmane i kuće za odmor). Ukoliko u poreznom razdoblju porezni obveznik ne zadovolji navedene uvjete, ne samo da ne može koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit, nego je dužan za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. Dakle, ulaganje u plovila, zrakoplove, apartmane ili kuće za odmor može biti predmetom umanjenja porezne osnovice za reinvestiranje dobiti ako su u tom razdoblju ostvareni uvjeti za priznavanje troškova vezanih uz tu imovinu. Drugačiji su uvjeti priznavanja rashoda što se tiče <strong>plovila, zrakoplova, apartmana i kuća za odmor</strong>. U tim slučajevima, sukladno čl. 12. st. 16. Zakona o porezu na dobit, porezni obveznik mora biti registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza takvom vrstom imovine i mora ostvariti određenu razinu prihoda u tekućoj godini u odnosu na nabavnu vrijednost takve imovine (7% za plovila i zrakoplove, 5% za apartmane i kuće za odmor). Ukoliko u poreznom razdoblju porezni obveznik ne zadovolji navedene uvjete, ne samo da ne može koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit, nego je dužan za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. Dakle, ulaganje u plovila, zrakoplove, apartmane ili kuće za odmor može biti predmetom umanjenja porezne osnovice za reinvestiranje dobiti ako su u tom razdoblju ostvareni uvjeti za priznavanje troškova vezanih uz tu imovinu.
Za <strong>ulaganje u zemljište</strong> također vrijede posebna pravila što se tiče reinvestiranja dobiti. Zemljište je sukladno računovodstvenim standardima vrsta dugotrajne materijalne imovine i kao takva bi trebala predstavljati imovinu koja može poslužiti kao predmet za reinvestiranje, iako ne podliježe amortizaciji, no prestankom priznavanja zemljišta, rashod u potpunosti predstavlja porezno priznati trošak. No, bez obzira na prethodno navedeno, posebni uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi ulaganje u zemljište predstavljalo investiciju koja može poslužiti za umanjenje porezne osnovice. Navedeni posebni uvjeti proizlaze iz mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave izdanih <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id=19346">14. listopada 2015. godine</a> i <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id=19456">22. kolovoza 2016. godine.</a> Za potrebe umanjenja porezne osnovice investiranje u zemljište za neke buduće aktivnosti ne može biti temelj za utvrđivanje iznosa umanjenja porezne osnovice. Iznimno, investicija u zemljište koje još nije u uporabi, može biti temelj za utvrđivanje porezne olakšice za reinvestiranu dobit ukoliko je zemljište sastavni dio određene investicije te je porezni obveznik na tom zemljištu započeo investiranje koje još nije dovršeno odnosno ulaganja su u tijeku. Kada je riječ o nabavi poljoprivrednog zemljišta početkom investiranja na zemljištu smatra se početak poljoprivrednih radova, kao što je sadnja, sjetva ili prethodna priprema zemljišta. Kada je riječ o investiranju u zemljište na kojemu će se graditi poslovni objekt, taj početak se može uočiti početkom građevinskih radova na objektu. Samo kupnja zemljišta i pripremni radovi poput dobivanja dozvola i provedbe pripremnih studija izvedivosti ne smatraju se početkom ulaganja za potrebe korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit u određenom poreznom razdoblju. Ponekad porezni obveznici iz objektivnih razloga nisu u mogućnosti započeti investiciju na novonabavljenom zemljištu (npr. zemljište nabavljeno u prosincu). U slučajevima kada je porezni obveznik započeo investiranje u sljedećem obračunskom razdoblju, vrijednost nabavljenog zemljišta i svih drugih troškova koji se uključuju u nabavnu vrijednost dugotrajne imovine porezni obveznik može iskoristiti za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit u tom razdoblju. Za <strong>ulaganje u zemljište</strong> također vrijede posebna pravila što se tiče reinvestiranja dobiti. Zemljište je sukladno računovodstvenim standardima vrsta dugotrajne materijalne imovine i kao takva bi trebala predstavljati imovinu koja može poslužiti kao predmet za reinvestiranje, iako ne podliježe amortizaciji, no prestankom priznavanja zemljišta, rashod u potpunosti predstavlja porezno priznati trošak. No, bez obzira na prethodno navedeno, posebni uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi ulaganje u zemljište predstavljalo investiciju koja može poslužiti za umanjenje porezne osnovice. Navedeni posebni uvjeti proizlaze iz mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave izdanih <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id=19346">14. listopada 2015. godine</a> i <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id=19456">22. kolovoza 2016. godine.</a> Za potrebe umanjenja porezne osnovice investiranje u zemljište za neke buduće aktivnosti ne može biti temelj za utvrđivanje iznosa umanjenja porezne osnovice. Iznimno, investicija u zemljište koje još nije u uporabi, može biti temelj za utvrđivanje porezne olakšice za reinvestiranu dobit ukoliko je zemljište sastavni dio određene investicije te je porezni obveznik na tom zemljištu započeo investiranje koje još nije dovršeno odnosno ulaganja su u tijeku. Kada je riječ o nabavi poljoprivrednog zemljišta početkom investiranja na zemljištu smatra se početak poljoprivrednih radova, kao što je sadnja, sjetva ili prethodna priprema zemljišta. Kada je riječ o investiranju u zemljište na kojemu će se graditi poslovni objekt, taj početak se može uočiti početkom građevinskih radova na objektu. Samo kupnja zemljišta i pripremni radovi poput dobivanja dozvola i provedbe pripremnih studija izvedivosti ne smatraju se početkom ulaganja za potrebe korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit u određenom poreznom razdoblju. Ponekad porezni obveznici iz objektivnih razloga nisu u mogućnosti započeti investiciju na novonabavljenom zemljištu (npr. zemljište nabavljeno u prosincu). U slučajevima kada je porezni obveznik započeo investiranje u sljedećem obračunskom razdoblju, vrijednost nabavljenog zemljišta i svih drugih troškova koji se uključuju u nabavnu vrijednost dugotrajne imovine porezni obveznik može iskoristiti za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit u tom razdoblju.
Zakonom je predviđen i postupak korištenja investicija u dugotrajnu imovinu koja se ne stavlja u upotrebu u obračunskom razdoblju za koje se predaje porezna prijava poreza na dobit (primjerice, izgradnja nekretnine). Ukoliko dugotrajna imovina, u koju je investirano u razdoblju za koje se predaje prijava poreza na dobit, <strong>nije stavljena u upotrebu</strong> na zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave zbog toga što je investicija poreznog obveznika u tijeku, <strong>može se priznati pravo na umanjenje porezne osnovice, uz uvjet da porezni obveznik dostavi svu dokumentaciju</strong> propisanu Zakonom i Pravilnikom, a te investicije ne može uključiti u reinvestiranu dobit u idućem poreznom razdoblju. Zakonom je predviđen i postupak korištenja investicija u dugotrajnu imovinu koja se ne stavlja u upotrebu u obračunskom razdoblju za koje se predaje porezna prijava poreza na dobit (primjerice, izgradnja nekretnine). Ukoliko dugotrajna imovina, u koju je investirano u razdoblju za koje se predaje prijava poreza na dobit, <strong>nije stavljena u upotrebu</strong> na zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave zbog toga što je investicija poreznog obveznika u tijeku, <strong>može se priznati pravo na umanjenje porezne osnovice, uz uvjet da porezni obveznik dostavi svu dokumentaciju</strong> propisanu Zakonom i Pravilnikom, a te investicije ne može uključiti u reinvestiranu dobit u idućem poreznom razdoblju.
Vrijednost izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu (nematerijalnu/ materijalnu) mora biti utvrđena po tržišnim uvjetima. Porezna uprava smatra da za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit imovina <strong>ne može biti stečena vlastitom izradom ili izgradnjom</strong> odnosno da bi se umanjila porezna osnovica imovina mora biti kupljena od treće strane, koja uključuje i povezanog poduzetnika. Vrijednost izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu (nematerijalnu/ materijalnu) mora biti utvrđena po tržišnim uvjetima. Porezna uprava smatra da za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit imovina <strong>ne može biti stečena vlastitom izradom ili izgradnjom</strong> odnosno da bi se umanjila porezna osnovica imovina mora biti kupljena od treće strane, koja uključuje i povezanog poduzetnika.
Porezni obveznici koji koriste poreznu olakšicu prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja ne mogu temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit. Porezni obveznici koji koriste poreznu olakšicu prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja ne mogu temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit.
<ol start="2">  
<li><strong><u> ZADRŽAN BROJ RADNIKA</u></ strong></li>  <strong><u>ZADRŽAN BROJ RADNIKA</u></strong>
</ol>  
Drugi uvjet za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit je očuvanje radnih mjesta. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje dobiti dužan je <strong>zadržati broj radnika s kojima ima sklopljene pravovaljane ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme</strong> sukladno posebnim propisima kojima se uređuju radni odnosi utvrđenih na početku poreznog razdoblja za koje se iskazuje umanjenje porezne osnovice temeljem reinvestirane dobiti, <strong>i to najmanje dvije godine nakon proteka toga razdoblja</strong>. Iz navedenoga proizlazi, ako na primjer trgovačko društvo odluči reinvestirati dobit ostvarenu u 2016. godini (u visini izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu), dužno je zadržati isti broj radnika, koje je imalo 1. siječnja 2016. godine, do kraja 2018. godine odnosno do 31. prosinca 2018. godine. Drugi uvjet za umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit je očuvanje radnih mjesta. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje dobiti dužan je <strong>zadržati broj radnika s kojima ima sklopljene pravovaljane ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme</strong> sukladno posebnim propisima kojima se uređuju radni odnosi utvrđenih na početku poreznog razdoblja za koje se iskazuje umanjenje porezne osnovice temeljem reinvestirane dobiti, <strong>i to najmanje dvije godine nakon proteka toga razdoblja</strong>. Iz navedenoga proizlazi, ako na primjer trgovačko društvo odluči reinvestirati dobit ostvarenu u 2016. godini (u visini izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu), dužno je zadržati isti broj radnika, koje je imalo 1. siječnja 2016. godine, do kraja 2018. godine odnosno do 31. prosinca 2018. godine.
Navedena odredba Zakona je vrlo općenita i ne uzima u obzir objektivne fluktuacije radnika do kojih u praksi dolazi. Izgledno je da u određenim slučajevima (umirovljenje, smrt, promjena posla, izvanredni otkaz i sl.) i pored svih napora koje poslodavac učini s ciljem zadržavanja broja radnika, nemoguće je izbjeći kratkotrajno smanjenje broja radnika. Ključno je da u takvim slučajevima porezni obveznik odnosno poslodavac, učini sve što je u njegovoj moći da u najkraće mogućem roku zaposli nove radnike. Navedeno znači da će se u određenim slučajevima kratkotrajnog i neznatnog smanjenja broja radnika u odnosu na ukupan broj radnika, izazvanog okolnostima na koje porezni obveznik kao poslodavac iz objektivnih razloga nije mogao utjecati, ali je u najkraćem mogućem roku, uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, povećan broj radnika, određene, u pravilu jednokratne oscilacije odnosno kao iznimka nastale oscilacije u broju radnika, neće biti presudne pri utvrđivanju prava na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit. Pri utvrđivanju okolnosti svakog pojedinog slučaja potrebno je uzeti u obzir sve poznate činjenice o poreznom obvezniku, broju zaposlenih radnika, djelatnosti poreznog obveznika, mjestu poslovanja poreznog obveznika, potrebnim stručnim kvalifikacijama radnika, atraktivnosti određenog radnog mjesta, stanje na tržištu rada određenog profila radnika i slično. Navedeno proizlazi iz <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id= 19443">mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave izdanog 7. srpnja 2016. godine.</a> Navedena odredba Zakona je vrlo općenita i ne uzima u obzir objektivne fluktuacije radnika do kojih u praksi dolazi. Izgledno je da u određenim slučajevima (umirovljenje, smrt, promjena posla, izvanredni otkaz i sl.) i pored svih napora koje poslodavac učini s ciljem zadržavanja broja radnika, nemoguće je izbjeći kratkotrajno smanjenje broja radnika. Ključno je da u takvim slučajevima porezni obveznik odnosno poslodavac, učini sve što je u njegovoj moći da u najkraće mogućem roku zaposli nove radnike. Navedeno znači da će se u određenim slučajevima kratkotrajnog i neznatnog smanjenja broja radnika u odnosu na ukupan broj radnika, izazvanog okolnostima na koje porezni obveznik kao poslodavac iz objektivnih razloga nije mogao utjecati, ali je u najkraćem mogućem roku, uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, povećan broj radnika, određene, u pravilu jednokratne oscilacije odnosno kao iznimka nastale oscilacije u broju radnika, neće biti presudne pri utvrđivanju prava na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit. Pri utvrđivanju okolnosti svakog pojedinog slučaja potrebno je uzeti u obzir sve poznate činjenice o poreznom obvezniku, broju zaposlenih radnika, djelatnosti poreznog obveznika, mjestu poslovanja poreznog obveznika, potrebnim stručnim kvalifikacijama radnika, atraktivnosti određenog radnog mjesta, stanje na tržištu rada određenog profila radnika i slično. Navedeno proizlazi iz <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id= 19443">mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave izdanog 7. srpnja 2016. godine.</a>
<ol start="3">  
<li><strong><u> ISPRAVAK POREZNE PRIJAVE </u></strong></li>  <strong><u>ISPRAVAK POREZNE PRIJAVE </u></strong>
</ol>  
Porezni obveznik koji iskaže umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit i nadalje Poreznoj upravi mora dokazati da je ispunio uvjete za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit i to na način da uz prijavu poreza na dobit dostavi: Porezni obveznik koji iskaže umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit i nadalje Poreznoj upravi mora dokazati da je ispunio uvjete za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit i to na način da uz prijavu poreza na dobit dostavi:
<ul> <ul>
<li>popis nabavljene dugotrajne imovine i vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama u dugotrajnu imovinu</li>  <li>popis nabavljene dugotrajne imovine i vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama u dugotrajnu imovinu</li>
<li>dokaz da je u sudskom registru upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti (najkasnije u roku 6 mjeseci od proteka roka za podnošenje prijave poreza na dobit)</li>  <li>dokaz da je u sudskom registru upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti (najkasnije u roku 6 mjeseci od proteka roka za podnošenje prijave poreza na dobit)</li>
<li>izjavu da temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu ne koristi porezne poticaje prema Zakonu u poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja uz popis dugotrajne imovine uključene u projekte prema tom Zakonu.</li>  <li>izjavu da temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu ne koristi porezne poticaje prema Zakonu u poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja uz popis dugotrajne imovine uključene u projekte prema tom Zakonu.</li>
</ul> </ul>
Porezni obveznik koji ne dostavi prethodno navedene dokaze u propisanome roku ili smanji broj radnih mjesta, obvezan je izvršiti ispravak prijave poreza na dobit za razdoblje u kojem je iskazao umanjenje porezne osnovice. Porezni obveznik koji ne dostavi prethodno navedene dokaze u propisanome roku ili smanji broj radnih mjesta, obvezan je izvršiti ispravak prijave poreza na dobit za razdoblje u kojem je iskazao umanjenje porezne osnovice.
Pri utvrđivanju prava na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit, porezni obveznik, uz navedene dokaze i u propisanome roku, dostavlja odluku o uporabi dobiti ostvarene u poreznom razdoblju za koju se podnosi prijava poreza na dobit, uključivo i dobit koja se reinvestira te pregled stanja kapitala i rezervi nakon što je u sudskom registru proveden postupak povećanja temeljnog kapitala reinvestiranom dobiti. Pri utvrđivanju prava na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit, porezni obveznik, uz navedene dokaze i u propisanome roku, dostavlja odluku o uporabi dobiti ostvarene u poreznom razdoblju za koju se podnosi prijava poreza na dobit, uključivo i dobit koja se reinvestira te pregled stanja kapitala i rezervi nakon što je u sudskom registru proveden postupak povećanja temeljnog kapitala reinvestiranom dobiti.
U slučaju kada je umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit iskazano u iznosu ostvarene dobiti poreznog razdoblja, pri čemu porezna obveza nastaje isključivo na temelju propisanih uvećanja porezne osnovice, tada dokaz o povećanju temeljnoga kapitala može biti utvrđen u iznosu reinvestirane dobiti umanjene za poreznu obvezu. Primjerice, ako je društvo u dugotrajnu imovinu uložilo 1.200.000,00 kuna i ostvarilo dobit prije oporezivanja u iznosu od 1.000.000,00 kuna, a 500.000,00 kuna predstavlja porezno nepriznate troškove (npr. reprezentacija), može iskoristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit u iznosu od 1.000.000,00 kuna, dok će istovremeno izvršiti povećanje temeljnoga kapitala, i to dokazati rješenjem, u iznosu od 900.000,00 kuna (1.000.000,00 kuna olakšice umanjeno za 100.000,00 kuna porezne obveze (500.000,00 kn x 20%) zbog reprezentacije). U slučaju kada je umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit iskazano u iznosu ostvarene dobiti poreznog razdoblja, pri čemu porezna obveza nastaje isključivo na temelju propisanih uvećanja porezne osnovice, tada dokaz o povećanju temeljnoga kapitala može biti utvrđen u iznosu reinvestirane dobiti umanjene za poreznu obvezu. Primjerice, ako je društvo u dugotrajnu imovinu uložilo 1.200.000,00 kuna i ostvarilo dobit prije oporezivanja u iznosu od 1.000.000,00 kuna, a 500.000,00 kuna predstavlja porezno nepriznate troškove (npr. reprezentacija), može iskoristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit u iznosu od 1.000.000,00 kuna, dok će istovremeno izvršiti povećanje temeljnoga kapitala, i to dokazati rješenjem, u iznosu od 900.000,00 kuna (1.000.000,00 kuna olakšice umanjeno za 100.000,00 kuna porezne obveze (500.000,00 kn x 20%) zbog reprezentacije).
Umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit neće se priznati ako porezni obveznik naknadno: Umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit neće se priznati ako porezni obveznik naknadno:
<ul> <ul>
<li>smanji temeljni kapital koji je povećan reinvestiranom dobiti i izvrši isplate članovima društva i/ili ako se smanjenje temeljnog kapitala izvrši radi povećanja ili smanjenja drugih stavki kapitala i rezervi koje u budućim poreznim razdobljima omogućavaju isplatu dobiti ili</li>  <li>smanji temeljni kapital koji je povećan reinvestiranom dobiti i izvrši isplate članovima društva i/ili ako se smanjenje temeljnog kapitala izvrši radi povećanja ili smanjenja drugih stavki kapitala i rezervi koje u budućim poreznim razdobljima omogućavaju isplatu dobiti ili</li>
<li>smanji broj radnih mjesta prije isteka roka od dvije godine.</li>  <li>smanji broj radnih mjesta prije isteka roka od dvije godine.</li>
</ul> </ul>
Umanjenje porezne osnovice neće se priznati niti u slučaju nastanka promjena iz članka 18. i 19. Zakona o porezu na dobit i/ili u slučaju promjene strukture vlasništva. Porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje i njegov pravni slijednik, obvezni su Poreznoj upravi dostaviti obavijest o smanjenju temeljnog kapitala i to najkasnije do podnošenja prijave poreza na dobit za porezno razdoblje u kojem je izvršeno smanjenje temeljnog kapitala. Umanjenje porezne osnovice neće se priznati niti u slučaju nastanka promjena iz članka 18. i 19. Zakona o porezu na dobit i/ili u slučaju promjene strukture vlasništva. Porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje i njegov pravni slijednik, obvezni su Poreznoj upravi dostaviti obavijest o smanjenju temeljnog kapitala i to najkasnije do podnošenja prijave poreza na dobit za porezno razdoblje u kojem je izvršeno smanjenje temeljnog kapitala.
Izuzeće od obveze ispravka porezne prijave je ako je izvršeno pripajanje trgovačkog društva koje je koristilo mogućnost umanjenja porezne osnovice za reinvestiranu dobit. Sukladno <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id= 19453">mišljenju Središnjeg ureda Porezne uprave, izdanog 16. kolovoza 2016. godine</a>, kod prenesenog društva koje je prethodno izvršilo reinvestiranje dobiti, pripajanje drugom društvu neće dovesti do nepriznavanja prava na reinvestiranu dobit ukoliko u tom postupku ne dođe do smanjenja temeljnog kapitala. No, svako naknadno smanjenje temeljnog kapitala kod društva stjecatelja neovisno o iznosu ili razlozima smanjenja dovodi do naknadnog nepriznavanja umanjenja porezne osnovice za reinvestiranu dobit. Izuzeće od obveze ispravka porezne prijave je ako je izvršeno pripajanje trgovačkog društva koje je koristilo mogućnost umanjenja porezne osnovice za reinvestiranu dobit. Sukladno <a href="http:// www.porezna-uprava.hr/HR_ publikacije/Lists/mislenje33/ Display.aspx?id= 19453">mišljenju Središnjeg ureda Porezne uprave, izdanog 16. kolovoza 2016. godine</a>, kod prenesenog društva koje je prethodno izvršilo reinvestiranje dobiti, pripajanje drugom društvu neće dovesti do nepriznavanja prava na reinvestiranu dobit ukoliko u tom postupku ne dođe do smanjenja temeljnog kapitala. No, svako naknadno smanjenje temeljnog kapitala kod društva stjecatelja neovisno o iznosu ili razlozima smanjenja dovodi do naknadnog nepriznavanja umanjenja porezne osnovice za reinvestiranu dobit.
&nbsp; &nbsp;

Note: Spaces may be added to comparison text to allow better line wrapping.

Tags: , , ,

Comments are closed.