Premještanje dobara u kontekstu ovih izmjena Zakona o PDV-u je zapravo konsignacijska prodaja (napomena: pojam komisija se koristi u situacijama transakcijama unutar zemlje, a konsignacija kada se radi o transakcijama između dvije zemlje). Zaključno, ove odredbe treba gledati u kontekstu konsignacijske prodaje;

Osnovni razlog uvođenja ovih odredbi u Direktivu EU (a time i u zakonodavni sustav RH) je činjenica da je dio zemalja članica imao definirane ove odredbe u svojim zakonodavstvima, ali nije bilo toga u Direktivi, te je zapravo došlo samo do uskladbe praksi po zemljama članicama;

Kod premještanja dobara (odnosno, konsignacije) ključno je da se roba iz jedne zemlje članice isporučuje u drugu zemlju članicu u skladište koje je pod kontrolom kupca ili druge osobe (ali ključno je da njime upravlja kupac!). Dok je roba u skladištu u drugoj zemlji članici, ona je u vlasništvu prodavatelja.

No, samo fakturiranje robe biti će u trenutku kada kupac predmetnu robu proda trećoj strani (krajnjem kupcu). Prilikom ovog angažmana ključno je:

• da u trenutku isporuke robe u drugu zemlju članicu na skladište postoji informacija tko je potencijalni kupac (a budući da je skladište pod kontrolom kupca, to se u pravilu zna);
• da se ovo izmještanje odvija u roku od max 12 mjeseci (prije isteka roka od 12 mjeseci, roba se može vratiti ponovno prodavatelju u njegovu zemlju članicu);
• da se o ovim transakcijama ispunjavaju sve obveze vezane uz prijavu istoga (čl. 54.a) Zakona o PDV-u).

Pod ovim uvjetima, prodavatelj se ne mora registrirati u drugoj zemlji članici za potrebe PDV-a (u suprotnom, kada ne bi proglašavao ove transakcije premještanjem dobara, te kada bi skladište bilo pod kontrolom prodavatelja, morao bi se registrirati u drugoj zemlji članici za potrebe PDV-a, te „prebaciti robu“ sa svojeg, lokalnog, PDV ID broja, na novi PDV ID broj u drugoj zemlji članici – čl. 41. Zakona o PDV-u).

U situacijama kada roba eventualno će ostati dulje od 12 mjeseci na skladištu u drugoj zemlji članici, prodavatelj se MORA registrirati u toj zemlji članici, te „zalihe prenijeti“ sa svojeg, lokalnog PDV ID broja na PDV ID u drugoj zemlji članici (čl. 41. Zakona o PDV-u). Identična je procedura u slučaju uništenjem, gubitkom i krađom dobara.

PREMJEŠTANJE DOBARA – novosti od 01-2020 mr.sc.Ljubica Javor