Porez na dohodak od kapitala – prodaja darovanih udjela u roku kraćem od 2 godine

Pitanje:

Majka je osnovala firmu 1990-tih godina.  Prošle godine (2020. godine) “darovala je sinu” kompaniju. Sin je dobio mogućnost da proda ovu kompaniju do kraja poslovne godine, odnosno u roku kraćem od 2 godine od datuma prijenosa udjela.

Ako se gledaju odredbe čl. 67. st 9. Zakona o porezu na dohodak navodi se da ukoliko dolazi do darovanja, tada se datumom stjecanja smatra trenutak kada je majka stekla udjele (a to je bilo 1990-tih godina i bilo je nešto povećanja temeljnog kapitala iz prije ca 7-8 godina).

No, formalno, zbog Zakona o trgovačkim društvima, da bi se u trgovačkom sudu mogao napraviti prijenos udjela, Trgovački sud je odbio ugovor o darovanju i zahtjevao je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela. U ugovoru se navodi da je stjecanje bez naknade, ali se ne navodi da se radi o darovanju, niti da se radi o odnosu između make i sina.

I sada dolazimo u limb čl. 67. st 9 i st 10 Zakona o porezu na dohodak – Ako mi dobro čitamo čl. 69. st. 10 zakona o porezu na dohodak, ako se ne radi o darovanju iz stavka 9. tada se otuđenjem smatra trenutak kada je bilo stjecanje od strane sina, a to je razdoblje kraće od dvije godine. I po tome proizlazi da bi trebalo platiti porez na dohodak od kapitala na razliku između prodajne cijene (i valjda temeljnog kapitala).

 Razgovarala sam sa našim pravnikom i provjerili smo sa bilježnicom, zbilja formalno ne može proći kroz Trgovački sud nikakav drugačiji ugovor nego ugovor o prijenosu udjela i potvrđeno mi je od bilježnice da svaki takav ugovor završava u Poreznoj upravi. Dakle, porezna uprava ima potvrdu da je stjecanje izvršeno.

 No, i jedan i drugi mi kažu da zbog činjenice:

i) da se radi o udjelima koji se otuđuju između majke i sina

ii) da se radi o otuđenju bez naknade

 da bi se trebalo to tretirati kao darovanje.

No, formalno pravno, klijent zbilja nema ugovor o darovanju od prije godinu dana….

Odgovor Marija Zuber (07.12.2021.):

U predmetnom slučaju, moje je mišljenje sljedeće:

Prema čl. 11. st. 1. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 115/16.- 42/20.), porezno relevantne činjenice utvrđuju se prema  njihovoj gospodarskoj biti. U predmetnom slučaju – gospodarska bit prijenosa udjela s majke na sina je darovanje, što je nesporno jer je Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela, kao obvezno propisanom institutu Zakona o trgovačkim društvima,  navedeno da se udjeli prenose bez naknade. Prijenos bez naknade je u suštinskom, sadržajnom smislu darovanje, u ovom slučaju majka je darovatelj, a sin obdarenik.

Uporište za ovaka stav je u čl. 479. Zakona o obveznim odnosima kojim je definirano kako nastaje ugovor o darovanju (čl. 479. do čl. 498.). Ugovor o darovanju nastaje samom činjenicom da darovatelj obdareniku prepušta stvar ili  imovinsko pravo (udjele) bez naknade i bez druge vrste protučinidbe,  a obdarenik je to prihvatio. Pri tome ni po obveznom pravu nije od utjecaja kako su stranke  nazvale taj odnos – dar, poklon, prijenos bez naknade… i sl. jer se sadržajno radi o darovanju.

Dakle, u predmetnom slučaju se rok mjerodavan za utvrđivanje je li nastao predmet oporezivanja iz čl. 67. Zakona o porezu na dohodak računa od 1990. godine, pa ako sin u 2021. godini proda udjele, nema predmeta oporezivanja. Dakako, moguće je da Porezna uprava zatraži podatke o slijedu poslovnih događaja i isprave kojima se dokazuje darovanje i odnos majka-sin.

Revisions

Tags: , , , , , ,

Comments are closed.