Majka je osnovala firmu 1990-tih godina.  Prošle godine (2020. godine) “darovala je sinu” kompaniju. Sin je dobio mogućnost da proda ovu kompaniju do kraja poslovne godine, odnosno u roku kraćem od 2 godine od datuma prijenosa udjela.

Ako se gledaju odredbe čl. 67. st 9. Zakona o porezu na dohodak navodi se da ukoliko dolazi do darovanja, tada se datumom stjecanja smatra trenutak kada je majka stekla udjele (a to je bilo 1990-tih godina i bilo je nešto povećanja temeljnog kapitala iz prije ca 7-8 godina).

No, formalno, zbog Zakona o trgovačkim društvima, da bi se u trgovačkom sudu mogao napraviti prijenos udjela, Trgovački sud je odbio ugovor o darovanju i zahtjevao je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela. U ugovoru se navodi da je stjecanje bez naknade, ali se ne navodi da se radi o darovanju, niti da se radi o odnosu između make i sina.

I sada dolazimo u limb čl. 67. st 9 i st 10 Zakona o porezu na dohodak – Ako mi dobro čitamo čl. 69. st. 10 zakona o porezu na dohodak, ako se ne radi o darovanju iz stavka 9. tada se otuđenjem smatra trenutak kada je bilo stjecanje od strane sina, a to je razdoblje kraće od dvije godine. I po tome proizlazi da bi trebalo platiti porez na dohodak od kapitala na razliku između prodajne cijene (i valjda temeljnog kapitala).

 Razgovarala sam sa našim pravnikom i provjerili smo sa bilježnicom, zbilja formalno ne može proći kroz Trgovački sud nikakav drugačiji ugovor nego ugovor o prijenosu udjela i potvrđeno mi je od bilježnice da svaki takav ugovor završava u Poreznoj upravi. Dakle, porezna uprava ima potvrdu da je stjecanje izvršeno.

 No, i jedan i drugi mi kažu da zbog činjenice:

i) da se radi o udjelima koji se otuđuju između majke i sina

ii) da se radi o otuđenju bez naknade

 da bi se trebalo to tretirati kao darovanje.

No, formalno pravno, klijent zbilja nema ugovor o darovanju od prije godinu dana….