DAC 6 – Direktiva Vijeća EU (2018/822) koja definira obvezu automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A32018L0822&from=EN&lang3=HR&lang2=HR&lang1=HR

U Republici Hrvatskoj primjena direktive je implementirana izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza (NN 121/19) te izmjenama i dopunama Pravilnika o automatskoj razmjeni informacija u području poreza (NN 1/20).

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_12_121_2383.html

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_01_1_5.html

O čemu se izvješćuje Porezna uprava?

Poreznu upravu ćemo morati izvijestiti o svakom prekograničnom aranžmanu koji u smislu Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza podrazumijeva aranžman koji se odnosi na više od jedne države članice ili na jednu državu članicu i treću zemlju, pri čemu je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

1. sudionici u aranžmanu nisu svi rezidenti u porezne svrhe u istoj jurisdikciji
2. jedan ili više sudionika u aranžmanu istodobno su rezidenti u porezne svrhe u više od jedne jurisdikcije
3. jedan ili više sudionika u aranžmanu posluje u drugoj jurisdikciji preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj jurisdikciji, a taj je aranžman dio poslovanja ili cjelokupno poslovanje te stalne poslovne jedinice
4. jedan ili više sudionika u aranžmanu obavlja djelatnost u drugoj jurisdikciji, a da pritom nije rezident u porezne svrhe u toj jurisdikciji niti je u njoj uspostavio stalnu poslovnu jedinicu ili
5. takav aranžman može imati učinak na automatsku razmjenu informacija ili identifikaciju stvarnog vlasništva.

Aranžman podrazumijeva sljedeće:

1. transakciju, radnju, aktivnost, shemu, plan ili prijedlog
2. sporazum, dogovor, razumijevanje, obećanje ili preuzetu obvezu, koja je izvršena ili namijenjena izvršenju
3. slijed ili splet okolnosti navedenih u prethodnim točkama.

Aranžmanom se smatra i niz aranžmana te također može sadržavati više koraka ili dijelova.

Prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje podrazumijeva svaki prekogranični aranžman koji sadrži najmanje jedno obilježje koje ukazuje na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza.

Također je potrebno razlikovati dvije vrste prekograničnih aranžmana:

1. a) tržišni – oni prekogranični aranžmani koji su osmišljeni, stavljeni na tržište, spremni za provedbu ili su stavljeni na raspolaganje radi njegove provedbe, a da pritom ne trebaju znatniju prilagodbu,
2. b) posebno prilagođeni aranžmani – svaki prekogranični aranžman koji nije tržišni aranžman.

Koja obilježja aranžmana ukazuju na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza?

Kao prvo, bitno je provesti ispitivanje osnovne koristi koja se smatra zadovoljenim ako se može utvrditi da je ostvarivanje porezne pogodnosti osnovna korist ili jedna od osnovnih koristi za koje, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti, osoba može razumno očekivati da će proizići iz aranžmana. Ukratko, upitamo se da li bi transakcija bila provedena kad se od nje ne bi očekivala porezna pogodnost (umanjenje porezne osnovice, izuzeće, oslobođenje, umanjenje porezne obveze i slično).

Ako se utvrdi da je ispitivanje osnovne koristi zadovoljeno, smatrati će se da je prekogranični aranžman izvještajan.

Ako ne postoji uvjet ispitivanja osnovne koristi, tada će se aranžman smatrati izvještajnim nakon što se utvrdi postojanje jednog od obilježja.

Bitno je naglasiti da će sam porezni obveznik ili posrednik morati provesti analizu obilježja, specifičnosti i okolnosti svakog prekograničnog aranžmana/transakcije i procijeniti sadržava li barem jedno obilježje od u nastavku navedenih obilježja.

Da bi prekogranični aranžman bio izvještajan, mora ispunjavati jedno ili više obilježja koja su podijeljena u pet kategorija i obuhvaćaju svojstva ili karakteristike koje se najčešće pronalaze u aranžmanima agresivnoga poreznog planiranja.

Kategorije obilježja prekograničnih aranžmana:

1. opća obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi
2. posebna obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi
3. posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama
4. posebna obilježja u vezi s automatskom razmjenom informacija i stvarnim vlasništvom
5. posebna obilježja povezana s transfernim cijenama.

Postojanje bilo kojeg od navedenih obilježja neće nužno značiti da aranžman predstavlja neprihvatljivo porezno planiranje, ali ako je bilo koje od navedenih obilježja prisutno kod prekograničnih aranžmana, takav će se aranžman smatrati izvještajnim u skladu s odredbama Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza i Pravilnika o automatskoj razmjeni informacija u području poreza.

Opća obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi obuhvaćaju:

1. Aranžman u kojem se relevantni porezni obveznik ili sudionik u aranžmanu obvezuje ispuniti uvjet povjerljivosti kojim se od njega može zahtijevati da drugim posrednicima ili poreznim tijelima ne otkriva način na koji bi se tim aranžmanom mogla osigurati porezna pogodnost.
2. Aranžman u kojem posrednik ima pravo na naknadu (ili udio, naknadu za trošak financiranja ili druge naknade) za aranžman i ta je naknada određena uzimajući u obzir:
3. a) iznos porezne pogodnosti koja je proizašla iz aranžmana ili
4. b) pitanje je li ta porezna pogodnost proizašla iz aranžmana, a što bi uključivalo obvezu posrednika da djelomično ili u cijelosti izvrši povrat naknade ako se namjeravana porezna pogodnost proizašla iz aranžmana ne ostvari djelomično ili u cijelosti.
5. Aranžman koji obuhvaća bitno standardiziranu dokumentaciju i/ili strukturu te je dostupan više nego jednom relevantnom poreznom obvezniku i za njegovu provedbu nije potrebna bitna prilagodba.

Posebna obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi obuhvaćaju:

1. Aranžman na temelju kojeg sudionik u aranžmanu poduzima umjetne korake radi stjecanja poduzeća koje posluje s gubitkom, prekida glavne djelatnosti tog poduzeća i upotrebu njegovih gubitaka kako bi mu smanjio porezne obveze, uključujući prijenos tih gubitaka u drugu jurisdikciju ili ubrzanu primjenu tih gubitaka.
2. Aranžman koji ima učinak pretvaranja prihoda u kapital, darove ili u druge vrste prihoda koji se oporezuju nižom poreznom stopom ili se na njih ne plaća porez.
3. Aranžman koji uključuje kružne transakcije koje za posljedicu imaju fiktivno trgovanje financijskim sredstvima, i to uključivanjem posrednih subjekata bez druge primarne komercijalne svrhe ili transakcija koje se međusobno prebijaju ili poništavaju ili koje imaju slične značajke.

Posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama obuhvaćaju:

1. Aranžman koji uključuje prekogranična plaćanja između dvaju ili više povezanih poduzeća koja se mogu odbiti od poreza, pri čemu je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:
2. a) primatelj nije rezident u porezne svrhe ni u jednoj poreznoj jurisdikciji
3. b) iako je primatelj rezident u porezne svrhe u određenoj jurisdikciji, ta jurisdikcija
4.     ne propisuje obvezu plaćanja poreza na dobit ili propisuje plaćanje nulte ili gotovo nulte stope poreza na dobit ili
5.     uvrštena je na popis jurisdikcija trećih zemalja koje su države članice zajedno ili u okviru Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development – OECD) ocijenile kao nesudjelujuće
6. c) plaćanje je u cijelosti izuzeto od poreza u jurisdikciji u kojoj je primatelj rezident u porezne svrhe ili
7. d) plaćanje podliježe povlaštenom poreznom režimu u jurisdikciji u kojoj je primatelj rezident u porezne svrhe.
8. Amortizacija za istu imovinu može se odbiti u više od jedne jurisdikcije.
9. Oslobođenje od dvostrukog oporezivanja u pogledu iste stavke prihoda ili kapitala potražuje se u više od jedne jurisdikcije.
10. Postoji aranžman koji predviđa mogućnost prijenosa imovine i kojem postoji bitna razlika s obzirom na uvećanje vrijednosti imovine koje se primjenjuje u uključenim jurisdikcijama.

Posebna obilježja u vezi s automatskom razmjenom informacija i stvarnim vlasništvom obuhvaćaju:

1. Aranžman kojim se može dovesti u pitanje obveza izvješćivanja u skladu s propisima kojima se provode propisi Europske unije ili bilo kojim jednakovrijednim sporazumom o automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima, uključujući sporazume s trećim zemljama, ili kojima se iskorištava nepostojanje takvog zakonodavstva ili sporazuma. Takvi aranžmani uključuju najmanje sljedeće:
2. a) upotrebu računa, proizvoda ili ulaganja koje nije, ili se za njega tvrdi da nije, financijski račun, ali ima značajke koje su u bitnoj mjeri slične značajkama financijskog računa
3. b) prijenos financijskog računa ili imovine u jurisdikciju koja nije obvezna provoditi automatsku razmjenu informacija o financijskim računima s državom rezidentnosti relevantnog poreznog obveznika
4. c) ponovnu klasifikaciju prihoda i kapitala u proizvode ili plaćanja koji ne podliježu automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima
5. d) prijenos ili pretvorbu financijske institucije ili financijskog računa ili njihove imovine u financijsku instituciju ili financijski račun ili imovinu koji ne podliježu izvješćivanju u skladu s automatskom razmjenom informacija o financijskim računima
6. e) upotrebu pravnih subjekata, aranžmana ili struktura kojima se uklanja ili se za njih tvrdi da uklanjaju izvješćivanje jednog ili više imatelja računa ili osoba koje imaju kontrolu u skladu s automatskom razmjenom informacija o financijskim računima
7. f) aranžmani kojima se dovode u pitanje postupci dubinske analize ili iskorištavaju slabosti postupaka dubinske analize kojima se financijske institucije služe radi ispunjavanja svojih obveza izvješćivanja informacija o financijskim računima, uključujući upotrebu jurisdikcija s neprimjerenim ili slabim sustavima provedbe zakonodavstva o sprječavanju pranja novca ili sa slabim zahtjevima u pogledu transparentnosti za pravne osobe ili pravne aranžmane.
8. Aranžman koji uključuje netransparentan lanac pravnog ili stvarnog vlasništva uz upotrebu osoba, pravnih aranžmana ili struktura:
9. a) koje ne obavljaju znatnu gospodarsku djelatnost koja se obavlja uz pomoć odgovarajućeg osoblja, opreme, imovine i zgrada i
10. b) koje su osnovane ili pod kontrolom ili se njima upravlja ili imaju rezidentnost ili poslovni nastan u jurisdikciji koja nije jurisdikcija rezidentnosti jednog ili više stvarnih vlasnika imovine koju drže takve osobe, pravni aranžmani ili strukture i
11. c) pri čemu se ne može identificirati stvarne vlasnike takvih osoba, pravnih aranžmana ili struktura, u skladu s propisima kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma.

Obilježja iz te kategorije ne podliježu ispitivanju osnovne koristi te se aranžmani koji ispunjavaju jedno od obilježja smatraju izvještajni bez obzira proizlazi li iz njih određena porezna pogodnost.

Posebna obilježja povezana s transfernim cijenama obuhvaćaju:

1. Aranžman koji uključuje upotrebu jednostranih pravila sigurne luke.
2. Aranžman koji uključuje prijenos nematerijalne imovine čiju je vrijednost teško utvrditi. Pojam nematerijalne imovine čiju je vrijednost teško utvrditi obuhvaća nematerijalnu imovinu ili prava u okviru nematerijalne imovine za koju, u trenutku njihova prijenosa između povezanih poduzeća:
3. a) ne postoje pouzdane usporedive vrijednosti i
4. b) u vrijeme pokretanja transakcije, predviđanja budućih novčanih tokova ili prihoda za koje se očekuje da će proizići iz prenesene nematerijalne imovine ili pretpostavke koje se primjenjuju pri utvrđivanju vrijednosti nematerijalne imovine vrlo su nepouzdani, zbog čega je teško predvidjeti konačni uspjeh u vezi s nematerijalnom imovinom u trenutku prijenosa.
5. Aranžman koji uključuje prekogranični prijenos funkcija i/ili rizika i/ili imovine unutar skupine ako predviđena godišnja dobit prije kamata i poreza (EBIT) tijekom trogodišnjeg razdoblja nakon prijenosa, prenositelja ili više prenositelja, iznosi manje od 50% predviđenog godišnjeg EBIT-a tog prenositelja ili tih prenositelja u slučaju da prijenos nije izvršen.

Ispitivanje osnovne koristi se ne primjenjuje na ovu kategoriju obilježja, stoga aranžman može biti izvještajan bez obzira na to proizlazi li iz njega porezna pogodnost koja nije u skladu sa svrhom samoga zakonskog propisa.

Tko je obvezan izvijestiti Poreznu upravu?

Posrednici ili relevantni porezni obveznici trebati će zasebno analizirati  specifičnosti, okolnosti svakog aranžmana i procijeniti sadržava li barem jedno obilježje koje upozorava na rizik od izbjegavanja plaćanja poreza te o istom izvijestiti Poreznu upravu u propisanim rokovima.

Ova zakonska regulativa ponajprije je usmjerena na posrednike te podrazumijeva svaku osobu koja osmišljava, stavlja na tržište ili organizira prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje ili takav aranžman stavlja na raspolaganje radi njegove provedbe ili upravlja njegovom provedbom.

Posrednik je i svaka osoba koja, uzimajući u obzir relevantne činjenice i okolnosti i na temelju dostupnih informacija i relevantnog stručnog znanja i razumijevanja potrebnog za pružanje takvih usluga, zna ili bi se od nje u razumnoj mjeri moglo očekivati da zna da se obvezala na pružanje, izravno ili posredstvom drugih osoba, potpore, pomoći ili savjeta u pogledu osmišljavanja, stavljanja na tržište, organiziranja, stavljanja na raspolaganje radi provedbe, ili upravljanja provedbom prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje – savjetnik.

Svaka osoba ima pravo dostaviti dokaze o tome da nije znala i da se od nje u razumnoj mjeri nije moglo očekivati da zna da je bila uključena u prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje, a može se i pozvati na sve relevantne činjenice i okolnosti, kao i na dostupne informacije i svoje relevantno stručno znanje i razumijevanje.

Posrednik mora ispunjavati najmanje jedan od sljedećih dodatnih uvjeta:

1. rezident je u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj
2. u Republici Hrvatskoj ima stalnu poslovnu jedinicu preko koje se pružaju usluge u vezi s aranžmanom
3. osnovan je ili je uređen prema zakonima Republike Hrvatske ili
4. registriran je pri strukovnom udruženju u području pravnih, poreznih i savjetodavnih usluga u Republici Hrvatskoj.

Također, u obvezi će biti izvijestiti Poreznu upravu i relevantni porezni obveznik koji u skladu sa ovom zakonskom regulativom podrazumijeva svaku osobu kojoj se prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje stavlja na raspolaganje radi njegove provedbe, ili koja je spremna provesti prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje, ili koja je provela prvi korak takvog aranžmana.

Relevantni porezni obveznici su u obvezi izvješćivanja samo ako nema posrednika (porezni obveznik je samostalno osmislio aranžman, kao u slučaju tzv. pravnika in-house), kada se posrednik poziva na obvezu čuvanja profesionalne tajne i kada je posrednik izvan EU-a.

Kako ćemo podnositi informacije Poreznoj upravi?

Dostava informacija o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje obavlja se u rokovima propisanim člancima Zakona elektroničkim putem na hrvatskom jeziku osim informacija o sažetku sadržaja prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje koji se dostavljaju na hrvatskom i engleskom jeziku.

Ministarstvo financija, Porezna uprava u trenutku prijave prekograničnog aranžmana od strane posrednika ili relevantnog poreznog obveznika dodjeljuje broj prekograničnom aranžmanu o kojem se izvješćuje elektroničkim putem.

Koji su rokovi izvješćivanja?

Posrednici su obvezni informacije u vezi s prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje, a koje su im poznate, u njihovu su posjedu ili se nalaze pod njihovom kontrolom, dostaviti Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u roku od 30 dana od:

1. dana nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje stavljen na raspolaganje radi njegove provedbe ili
2. dana nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje spreman za provedbu ili
3. trenutka kada je napravljen prvi korak u provedbi prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje ovisno o tome što nastupi ranije.

Neovisno o prethodno navedenim rokovima, posrednici iz članka 35.b stavka 2. Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza (savjetnici) obvezni su podnijeti informacije u roku od 30 dana počevši od dana nakon što su, izravno ili posredstvom drugih osoba, pružili potporu, pomoć ili savjet.

Osim osnovnog izvješćivanja, postoji obveza za podnošenjem naknadnih izvješća o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje. Tako su u slučaju tržišnih aranžmana, posrednici obvezni svaka tri mjeseca sastaviti periodično izvješće s ažuriranim informacijama o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje, a koje su postale dostupne nakon podnošenja posljednjeg izvješća, i dostaviti ga Ministarstvu financija, Poreznoj upravi.

Rokovi za dostavu informacija o prekograničnim aranžmanima koji su propisani započinju teći od 1. siječnja 2021. godine za:

• prekogranične aranžmane stavljene na raspolaganje radi njihove provedbe, ili koji su spremni za provedbu, ili čiji je prvi korak u provedbi napravljen između 1. srpnja 2020. i 31. prosinca 2020.
• posrednike koji su izravno ili posredstvom drugih osoba, pružili potporu, pomoć ili savjet u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020.

O prekograničnim aranžmanima za koje su prvi koraci provedeni u razdoblju od 25.6.2018. do 30.6.2020. godine posrednici i porezni obveznici dužni su Poreznu upravu obavijestiti do 28.2.2021. godine dok su posrednici obvezni izvijestiti Poreznu upravu o tržišnim aranžmanima putem prvog periodičnog izvješća do 30.4.2021. godine.

Koje se informacije razmjenjuju?

Ministarstvo financija, Porezna uprava, putem automatske razmjene informacija dostavlja nadležnim tijelima svih drugih država članica i Europskoj komisiji sljedeće informacije o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje:

1. identifikaciju posrednika i relevantnih poreznih obveznika, uključujući njihovo ime, datum i mjesto rođenja (u slučaju fizičke osobe), rezidentnost u porezne svrhe i porezni identifikacijski broj te, prema potrebi, osobe koje su povezana poduzeća relevantnoga poreznog obveznika
2. pojedinosti o obilježjima koja upućuju na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza zbog kojih nastaje obveza izvješćivanja o prekograničnim aranžmanima
3. sažetak sadržaja prekograničnog aranžmana o kojemu se izvješćuje, uključujući upućivanje na ime pod kojim je općenito poznat, ako postoji, apstraktni opis relevantnih poslovnih aktivnosti ili aranžmana na način da se ne otkriva poslovna, industrijska ili profesionalna tajna, ni poslovni proces, ni informacije koje bi bile u suprotnosti s javnim poretkom
4. datum poduzimanja prvog koraka u provedbi prekograničnog aranžmana ili datum na koji će biti poduzet prvi korak u provedbi prekograničnog aranžmana
5. pojedinosti o propisima koji uređuju prekogranični aranžman
6. vrijednost prekograničnog aranžmana o kojemu se izvješćuje
7. podatke o državi članici relevantnoga poreznog obveznika ili više njih i svih drugih država članica na koje bi prekogranični aranžman mogao utjecati
8. podatke o svim drugih osoba u državi članici na koje bi prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje mogao utjecati, uz navođenje država članica s kojima je ta osoba povezana.

Zašto još i ovaj administrativni teret?

Cilj razmjene podataka je uspostava sustava ranog upozorenja odnosno koristeći se pravodobnim informacijama o pojavi agresivnih poreznih planiranja država može žurno reagirati poreznim nadzorom ili izmjenom poreznih propisa. Također se želi odvratiti porezne obveznike od takve prakse u budućnosti.

Porezna je uprava dana 28. listopada 2020. godine objavila Uputu o podnošenju informacija o prekograničnim poreznim aranžmanima koja je dostupna na sljedećem linku:

https://www.porezna-uprava.hr/Dokumenti%20razno/Uputa%20o%20podno%C5%A1enju%20informacija%20o%20prekograni%C4%8Dnim%20poreznim%20aran%C5%BEmanima.pdf?csf=1&e=5bWLCQ

Upitnik za DAC 6