Update 16.03.2021 – PU RH je izdala prijevod ovog materijala na hrvatskom jeziku (link u nastavku).

OECD je izdao smjernice u 12/2020 vezane uz transferne cijene u COVID-19 okruženju. Ovo okruženje dovelo je da dio poduzetnika je ostvario značajan pad profitabilnosti, dok je ipak dio poduzetnika ostvario značajan rast profitabilnosti. Zbog toga prethodni okviri po kojima su utvrđene transferne cijene možda nisu primjenjivi u ovom okružnju.

Predmetne smjernice obuhvaćaju 4 ključna segmenta:

1. Analiza usporedivosti
2. Gubici i alokacija gubitaka uslijed COVID-19 specifičnih troškova
3. Programi državne pomoći
4. Prethodni sporazumi o transfernim cijenama

Analiza usporedivosti

Prilikom definiranja usporedivosti ključno je analizirati poslovanje, industriju i ekonomsko okruženje. Pri tome, poduzetnici prilikom utvrđivanja TNMM metode vrlo često traže usporednu profitabilnost sa poduzetnicima iz identične djelatnosti. No, kako podaci „kasne“ (podaci za 2020. godinu biti će dostupni tek poslije sredine 2021. godine), OECD pravila dopuštaju korištenje podataka za prethodna razdoblja, kao i prosjeka prethodnih razdoblja. No, usporedne godine (npr. 3 prethodne godine bi bile 2017.-2019. godine) značajno su različite od 2020. godine, zbog čega usporedni podaci vjerojatno nisu primjenjivi. U takvom okruženju OECD-ove pravila o transfernim cijenama i ove smjernice dopuštaju:

• Korištenje budgeta kao detaljne analize utjecaja COVID-19 pandemije na rezultate poslovanja. Dakle, budget je osnova koja upućuje na plansku profitabilnost poslovanja, te se pomoću svih odstupanja (npr. pad prihoda iz redovne djelatnosti, ostvareni prihodi od državnih subvencija, pad rashoda sa naslova poslovnih puteva, rast troškova čišćenja i izmještanja poslovanja, dodatni IT troškovi i sl.) može dokazati da je rezultat poslovanja opravdan u novonastalim okolnostima;
• Korištenje usporedbi iz prethodnih sličnih razdoblja. No, uputa eksplicite navodi da korištenje podataka iz prethodne krize (2008/2009) nisu u cijelosti usporedivi u kontekstu ove krize;
• OECD-ove smjernice za transferne cijene predviđaju dvije metode utvrđivanja transfernih cijena:
  • „price setting“ gdje se koriste podaci iz prethodnih razdoblja kao usporedba tekuće porezne prijave. Pri tome se koriste povijesni podaci kako bi se ova analiza napravila prije predaje porezne prijave;
  • „outcome testing“ gdje se testiranje transfernih cijena provodi naknadno, nakon što podaci za tekuće obračunsko razdoblje budu službeno dostupni (dakle, negdje u drugom dijelu naredne poslovne godine).
• U materijalu se navodi da ove metode se nalaze u zakonodavnom okviru OECD-ovih članica.
• Korištenje više metoda transfernih cijena
• Usporedba više različitih razdoblja – navodi se da postoji mogućnost korištenja usporedbe za razdoblja prije pandemije, za vrijeme pandemije i poslije pandemije, što podrazumijeva korištenje kvartalnih izvještaja kotirajućih društava.
• Dopušta korištenje usporednih poduzetnika koji su iskazali gubitke u poslovanju.

Gubici i alokacija gubitaka uslijed COVID-19 pandemije

Ključno je da je dio poduzetnika imao dodatne troškove koji su vezani uz COVID-19 pandemiju. Model priznavanja ovih troškova je različit od poduzetnika do poduzetnika, od okvira financijskog izvještavanja do okvira financijskog izvještavanja. Zbog toga je potrebno detaljnije analizirati financijske izvještaje te kod usporedbe koristiti iste ili slične okvire. Načelno, ove dodatne troškove neophodno je eliminirati prilikom utvrđivanja profitabilnosti poslovanja.

Poduzetnici koji imaju „limitirani rizike“ u poslovanju (tj. članice Grupe koje preuzimaju niske razine rizika) kratkoročno mogu ostvariti gubitke u poslovanju, ali dugoročno, njihova tendencija nije ostvarenje dugoročnih gubitaka u poslovanju. Tako primjerice u nekim okvirima ako jedan od članica Grupe ostvaruje i u pandemiji dobitke iz razloga što preuzima nisku razinu rizika, usporedni poduzetnici iz identičnih djelatnosti možda imaju značajno više rizike u poslovanju, uslijed čega će možda i ostvariti gubitke u poslovanju.

Uslijed ove pandemije, kao i u transakcijama sa trećima, članice Grupe možda se odluče i za pregovaranje o novim uvjetima poslovanja.

Programi državne pomoći

Programi državne pomoći mogu biti u novčanom ili nenovčanom obliku. Po postojećem okviru OECD-a načelno sve transakcije koje dovode do nekih oblika poreznih ušteda se ne uključuju u analizu (dakle, neophodno ih je isključiti). Pri tome je ključno dobro analizirati gdje je ovaj prihod od državne pomoći priznat kod usporednih poduzetnika (može biti na različitim pozicijama).

Prethodni sporazumi o transfernim cijenama

Postojeći sporazumi o transfernim cijenama sa poreznim upravama i nadalje se moraju poštovati. Sama činjenica da je ekonomsko okruženje značajno različito od prethodnog, ne znači da se sporazumi mogu ne poštovati. No, većina sporazuma ima ugrađenu klauzulu o zadovoljenju kritičnih pretpostavki – odnosno, tako dugo dok su ključne pretpostavke ostvarive kao u trenutku sklapanja sporazuma, sporazum se mora poštovati.

No, OECD-ove smjernice o transfernim cijenama također omogućavaju:

• Reviziju postojećih sporazuma, gdje porezna uprava i poreznih obveznik i nadalje primjenjuju sporazuma ali pod novim uvjetima
• Otkazivanje sporazuma, gdje je sporazum na snazi do trenutka otkazivanja
• Opoziv sporazuma, gdje se sporazum opoziva za cijelo vrijeme od kada je potpisan.

Link na materijal: http://www.oecd.org/coronavirus/policy-responses/guidance-on-the-transfer-pricing-implications-of-the-covid-19-pandemic-731a59b0/

OECD_Transfer pricing in COVID environment

Link na hrvatski prijevod: https://www.porezna-uprava.hr/Documents/Smjernice_Transferne%20_cijene_COVID19_HR.pdf?csf=1&e=3hM2fU

Smjernice_Transferne _cijene_COVID19_HR