Rok plaćanja u transakcijama između pravnih osoba i pravnih osoba i osoba javnog prava definiran je odredbama članka 11. i 12. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN  108/12, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 71/2015, 78/2015), koji definira:

Definicije čl. 11. – za transakcije između poduzetnika

(1) U poslovnim transakcijama među poduzetnicima može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. stavka 5. ovoga Zakona, kod ugovora o robno trgovačkom kreditu može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ispunjenja novčane obveze, a koji rok ni u kojem slučaju ne može biti dulji od 360 dana.

(3) Ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana.

(4) Rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od:

1. dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, ili

2. dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu:

– ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili,

– ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ili

3. dana isteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka.

(5) Rok za pregled predmeta obveze iz stavka 4. točke 3. ovoga članka ne može biti duži od 30 dana od dana primitka predmeta obveze.

(6) Iznimno, ako je to opravdano posebnim okolnostima, kao što je to primjerice posebna narav predmeta obveze, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. stavka 5. ovoga Zakona, ugovorne strane mogu ugovoriti u pisanom obliku i duži rok od roka iz stavka 5. ovoga članka.

Definicije čl. 12. – za transakcije između poduzetnika i osoba javnog prava

(1) U poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. stavka 6. ovoga Zakona, može se ugovoriti u pismenom obliku i duži rok ispunjenja novčane obveze, ako je to objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora, ali ne duži od 60 dana.

(3) Ako ugovorom između poduzetnika i osobe javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik novčane obveze nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana.

(4) Rok za ispunjenje novčane obveze iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka počinje teći od dana određenog člankom 11. stavkom 4. ovoga Zakona.

(5) U poslovnim transakcijama iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, na rok za pregled predmeta obveze primjenjuje se odredba članka 11. stavka 5. ovoga Zakona.

(6) Rok za pregled predmeta obveze iz članka 11. stavka 6. ovoga Zakona mora biti naveden u natječajnoj dokumentaciji.

Iako prethodno navedenim odredbama Zakona se navodi da u  situacijama između dva poduzetnika se mora sklopiti ugovor o robnom kreditu, izdano je mišljenje Ministarstva financija, koje detaljnije regulira ovu problematiku, te navodi da suštinski ne postoji formalni ugovor o robno-materijalnom kreditu, zbog čega bilo kakav obliku ugovora je dostatan za primjenu odredbi iz čl. 11. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstačajnoj nagodbi, čime se zapravo svodi na obvezno sklapanje ugovora o prodaji da bi se definirao rok prodaje dulji od 60 dana (a do maximalno 360 dana).

Dakle, ne postoji obveza sklapanja zasebnog ugovora o robno-materijalnom kreditu, koji bi definirao prolongat plaćanja, već je dostatno sklopiti ugovor o prodaji, koji definira rok plaćanja dulji od 60 dana (a ne dulje od 360 dana).

Predmetno mišljenje MF ne nalazi se na web-stranicama Ministarstva financija.

Porezna mišljenje placanje vise od 60 dana